Mislav
Globalna situacija
– Borba gladi
800 milijuna ljudi trenutno nema dovoljno hrane. Svijet je želio iskorijeniti glad do 2030. Znanstvenici sada raspravljaju o pravom izlazu iz nevolje.
Meso koza iz njegove rodne regije, kaže Guyo Roba, ukusno je i traženo u cijeloj Keniji . Naime, stočari u Marsabitu na sjeveru zemlje trebali bi dobro poslovati. Umjesto toga, svaki dan broje lešine uginulih životinja.
Razlog: velika vrućina, suho tlo, stabljike više ne rastu. Najrazornija suša u četiri desetljeća zahvatila je sjevernu Keniju do južne Somalije posljednje dvije godine. Milijuni ljudi ovise o humanitarnoj pomoći, a djeca i starci umiru u Somaliji. “Nitko ne bi morao gladovati”, kaže Roba, “kad bismo se samo konačno promislili.”
Guyo Roba je kao dijete naučio tjerati stada kroz neplodnu zemlju. Ali i roditelji su ga poslali u školu, a potom i na fakultet. Danas, 44-godišnji znanstvenik za okoliš i energiju radi na Globalnom institutu za istraživanje stoke u Nairobiju . Roba tamo odnedavno vodi tim stručnjaka za ekosustave suhog zemljišta. Istražuju kako osigurati egzistenciju ljudima i životinjama u tako negostoljubivim područjima te kako spriječiti glad.
U Turkani, žena crpi vodu za svoje koze. Regija u sjevernoj Keniji posebno je pogođena sušom.
Robin institut jedan je od 15 centara “Savjetodavne skupine za međunarodna poljoprivredna istraživanja” (skraćeno CGIAR na engleskom jeziku). To je mreža instituta raširenih po cijelom svijetu, od Kolumbije do Indije, od Obale Bjelokosti do Indonezije. Financira ga nekoliko zemalja donatora, Svjetska banka i privatne zaklade.
Njenih oko 10.000 stručnjaka za krumpir, pšenicu, kukuruz, rižu, povrće, šume, tropsku poljoprivredu, ribarstvo te poljoprivrednu i prehrambenu politiku ima više od pet desetljeća iskustva. Radili su “u bliskoj međusobnoj suradnji i nisu ih sputavali trenutni trendovi u poljoprivredi i stočarstvu u zemljama u razvoju”, kaže Alexander Mueller, bivši zamjenik direktora Svjetske organizacije za hranu i član nadzornog odbora dva instituta CGIAR. Dakle, radite točno tamo gdje vreba glad. Međutim, globalni Sjever dugo vremena nije pridavao dovoljno pažnje i nedovoljno financirao njezin rad.
Istraživački centri do sada su samo neadekvatno mogli ispuniti svoju zahtjevnu zadaću, naime pridonijeti glavnom cilju globalne zajednice: iskorijeniti glad do 2030. godine. To je bilo veliko obećanje 2015. Danas više ljudi gladuje nego manje, trenutno ih je oko 800 milijuna. Procjenjuje se da se čak dvije milijarde ljudi ne može osloniti na to da će biti siti i dobiti sve bitne hranjive tvari. Brojke koje prethode ruskom agresorskom ratu.
Uzrok prehrambene krize u njemačkoj se javnosti uglavnom povezuje sa slikama zaplijenjenih teretnjaka sa žitom iz Ukrajine . Rusija ponovno propušta brodove, također na kursu za zemlje sklone suši Etiopiju i Somaliju . Prije toga, međutim, blokada pšenice drastično je poskupila kruh. Više je ljudi bilo na rubu gladi . Prijetnja Rusije da će se povući iz ugovora o žitu uzrokuje daljnje oscilacije cijena.
Moćna igra Moskve samo pogoršava dugogodišnji problem. Prema Svjetskom programu za hranu, oružano nasilje najveća je prepreka u borbi protiv gladi: gotovo 60 posto gladnih ljudi živi u ratnim zonama u Siriji, Jemenu, Sudanu, Etiopiji i Afganistanu.
Protiv gladi najviše bi pomogli mir i zaštita klime
Drugi uzroci pothranjenosti su nepravedna raspodjela i rasipanje hrane. Nedavno je pandemija korone blokirala transportne rute i spriječila poljoprivrednike da donesu svoje proizvode na tržnice ili kupe sjeme. Bilo je i neuspjeha u naporima da se mali poljoprivrednici integriraju u globalne opskrbne lance. Pandemija i rat u Ukrajini posve su jasno pokazali koliko je prijeteće visoka ovisnost mnogih zemalja o uvozu malog broja osnovnih namirnica i gnojiva.
Okončajte glad zauvijek – veliki cilj je daleko. Ovo je jedan od razloga zašto se sada treba reorganizirati međunarodna poljoprivredna istraživanja: središte u Europi treba odrediti smjer. Zauzvrat bi se proračun udvostručio, što bi iznosilo oko milijardu eura, što je ogromna svota. Istraživačima bi dobro došao novac, ali je izbila žestoka svađa. Ono se vrti oko pitanja: Tko određuje ciljeve poljoprivrednih istraživanja koja su namijenjena dobrobiti zemalja u razvoju? Vlade sa sjevera ili juga, moćni financijeri ili znanstvenici, udaljeni razvijači tehnologije ili oni koji su pogođeni lokalno?
Kako bi smanjile ovisnosti, vlade diljem svijeta žele se više oslanjati na opskrbu lokalnim proizvodima. Međutim, u mnogim regijama globalno zatopljenje prijeti tlu, izvorima vode, šumama – a time i usjevima i pašnjacima. Klimatske promjene uskoro bi mogle biti najveći uzrok gladi. Na konferenciji UN-a o klimi u egipatskom Sharm al-Sheikhu izvjesno je da se više ne mogu izbjeći sve češće oluje, suše i poplave. Vrijeme se često više ne pokorava uobičajenom ritmu godišnjih doba. Poljoprivrednici i pastiri moraju prkositi posljedicama klimatskih promjena.
Mir i odlučna zaštita klime – to bi najviše pomoglo u borbi protiv gladi. Vlade moraju raditi na tome. Nasuprot tome, kada je riječ o prilagodbi na klimatske promjene, koje se više ne mogu izbjeći, traženi su prije svega znanstvenici – a ovdje posebno stručnjaci iz poljoprivrednih istraživačkih instituta na globalnom jugu.
Guyo Roba iz Instituta za stočarstvo u Nairobiju kaže: “Moramo djelovati brže!” Njegov projekt prikuplja potrebne podatke o žetvama, stoci i zalihama vode. Njegovi kolege uzgajaju vrste goveda i koza koje mogu pješačiti veće udaljenosti do sljedećeg korita i stoga bolje podnose sušu. “Neki pastiri će se u budućnosti morati baviti i poljoprivredom”, kaže Roba. “Onda im trebaju lokalne sorte biljaka koje prolaze uz malo vode.”
Hrana za životinje također se mora uzgajati produktivnije i proizvoditi na ekološki primjeren način. Na primjer, istraživači na institutu koriste jednostavnu tehnologiju za pretvaranje ljuski biljaka kasave u hranu. Istražuju koje su lokacije povoljne za klaonice te lokalna i regionalna tržišta: “Nema smisla kada se stočar sa stotinu koza iz Marsabita preseli više od 500 kilometara u Nairobi i tamo otkrije da ne može dovesti svoje iscrpljene životinje ili samo jednoj može prodati po lošoj cijeni.”
Za sva ta pitanja i projekte Roba i njegovi kolege razmjenjuju ideje s lokalnim stočarima. Regionalna rješenja regionalnih problema: To je načelo instituta i nekih drugih CGIAR centara. Međutim, kontroverzna reforma zvuči više kao suprotnost, standardizacija, njezin naziv: “Jedan CGIAR”.
Proces reforme započeo je 2018. dok je sve veća glad podsjetila donatore na vrijednost instituta CGIAR. Prije ste pokazali da znanost može pobijediti glad. Poznata zelena revolucija potekla je iz prvih središta na Filipinima, Meksiku i Peruu 1960-ih i 1970-ih. Tada su znanstvenici, predvođeni Amerikancem Normanom Borlaugom, novcem zaklade Rockefeller uveli nove tehnologije uzgoja u zemljama u razvoju. Uz pomoć sorti pšenice, riže i kukuruza koje su donosile veće prinose, istraživači su se borili protiv gladi u brzo rastućoj svjetskoj populaciji. Isprva su imali impresivne uspjehe u Aziji i Južnoj Americi.
Ispravke kursa su i dalje moguće – i neophodne
Vaše su strategije danas iscrpljene. Stvorili su i nove probleme. Sorte s visokim učinkom ovise o umjetnim gnojivima i pesticidima, koji su zatrovali i degradirali tlo i vodu. Milijuni malih poljoprivrednika koji si ne mogu priuštiti takve inpute zanemareni su i raseljeni. Energetski intenzivna monokultura nekoliko vrsta žitarica također daje veliki doprinos klimatskim promjenama – od kojih sada i sama pati. Istraživački instituti CGIAR-a prikupili su bogato iskustvo i znanje o tome kako se u budućnosti bolje boriti protiv gladi. Ali kako se može koristiti?
Odgovor donatora: povezali su 15 centara, stvorili sjedište u Montpellieru s velikim brojem osoblja, propisali međuinstitutske istraživačke programe kako bi se smanjila konkurencija između instituta i izbjeglo dupliranje rada. Kad se sve to realizira, proračun od oko 900 milijuna eura bit će više nego udvostručen, a mogu se pridobiti i dodatni investitori, obećavaju financijeri. Među njima su SAD i Zaklada Bill & Melinda Gates daleko najveći, oni su bili najutjecajniji pokretači. No postoji otpor njihovoj reformi.
Neki instituti smatraju da im je sloboda istraživanja ugrožena centralizacijom. Tri od 15 organizacija nisu se prijavile za One CGIAR, uključujući Svjetski centar za agrošumarstvo. “One CGIAR” u biti nastavlja provoditi “staru zelenu revoluciju, samo s novim tehnologijama”, kritizira Ravi Prabhu, direktor instituta. Veća produktivnost u pojedinačnim biljkama sada bi se trebala postići genskim, bio, nanotehnološkim i digitalnim preciznim alatima koji korištenje gnojiva i pesticida čine učinkovitijim. “To je staro vino u novim bocama. Iznad svega, moramo se usredotočiti na društvenu razmjenu!” Jer tada bi nove tehnologije konkretno rješavale probleme pogođenih, a promjena bi se odvijala brže.
Predsjednik Afričke razvojne banke bio je posebno oštar prema “One CGIAR”. Akinwumi Adesina pozvao je da se imaju na umu potrebe poljoprivrednika i potrošača na njegovom kontinentu: “Nitko ne može jesti istraživačke radove.” Činjenica da je Sudan , na primjer , uspio smanjiti uvoz pšenice za 50 posto također je zahvaljujući regionalnom usidrenju nekoliko CGIAR centara u Africi.
Stručne skupine za razvojnu politiku, poput think tanka ETC Group, kritizirale su reformu kao otimanje vlasti odozgo, preko glava istraživača i većine južnih vlada. Njegov glasnogovornik, Kanađanin Pat Mooney, pripisuje to preblizu poslu. Predstavnici zaklada Gates i Syngenta pokušali su kadrovskim odlukama utjecati na autonomne centre. Svojim zahtjevom za više javno-privatnih partnerstava također su željeli tvrtkama olakšati pristup najvećoj svjetskoj kolekciji starih i novih sorti usjeva i njihovih divljih srodnika. CGIAR upravlja s oko 700.000 uzoraka, što odgovara otprilike trećini svjetske agrobiološke bioraznolikosti.
Čak je i posebni izaslanik UN-a za ljudska prava na hranu, Michael Fakhri, pozvao reformatore na komentar. Fakhri je napisao kako ne želi nikoga prejudicirati, ali se boji “velikih rizika za sigurnost hrane i suverenitet mnogih zemalja na globalnom jugu”.
“Jedan CGIAR” otklanja takve brige: Banke sjemena otvorene su svima, privatni sektor nigdje ne dobiva dodatni utjecaj, pojedinačni istraživački centri ostaju neovisni. Sebastian Lesch iz Saveznog ministarstva za gospodarsku suradnju i razvoj, koje podupire reformu, također naglašava da prijedlozi međuinstitutskih programa nisu diktat, već poticaj za suradnju. Članovi savjetodavnog odbora “One CGIAR” kažu da je svakako potrebna bliža suradnja s malim poljoprivrednicima, stočarima, autohtonim stanovništvom i malim poduzetnicima.
Jedno je sigurno: vrijedne godine protraćene su manje transparentnim i skupim djelovanjem reformatora. Međutim, korekcije kursa su i dalje moguće – i neophodne. Kako bi se spriječila glad, poljoprivredna istraživanja moraju biti prilagođena problemima lokalnog stanovništva. Rad na lokalnoj razini, kao što radi Kenijac Guyo Roba, uz razmjenu iskustava s kolegama koji žive u sličnim zemljopisnim zonama: ovo može ubrzati prilagodbu na klimatske promjene.
Reformom dakle može nešto dobiti i Guyo Roba, nada se boljoj razmjeni podataka i studija te lakšem pristupu donatorima. Budući da se klima brzo mijenja, hitno je potrebno više sredstava kako bi se ipak postigao veliki cilj: iskorijeniti glad u svijetu.