Mislav

Kršenje zakona na vanjskoj granici – Kako se tražitelje azila pritvara u EU

Kontejneri, kombiji, vojarna: graničari u nekoliko zemalja EU zatvaraju migrante u neslužbena mjesta zatočenja - pokazuje istraživanje SPIEGEL-a i njegovih partnera. Fotografije i video snimci dokazuju nezakonitu praksu.

Bugarska, država EU-a, upravlja tajnim, neslužbenim zatvorima na svojim granicama kako bi samovoljno pritvorila tražitelje azila i odvela ih iz zemlje bez redovitih procedura, kako otkriva istraživanje SPIEGEL-a i njegovih partnera. Čini se da je isti slučaj u Mađarskoj i Hrvatskoj.

Postoje vizualni dokazi postupka: video snimke iz Bugarske prikazuju skupinu ljudi zatvorenu u trošnoj vojarni. Sjediš na podu, nema namještaja, nema WC-a. To je malo više od šupe s rešetkama. Ljudi su vjerojatno htjeli zatražiti azil u EU. Umjesto toga, drže ih ovdje – kako bi ih što prije ponovno deportirali.

Prema pravnim stručnjacima, postupci bugarskih vlasti nezakoniti su u nekoliko pogleda: prema EU i međunarodnom pravu, moraju redovito smjestiti i registrirati tražitelje azila, omogućiti im da podnesu zahtjev za azil – i svakako im nije dopušteno zaključavati u zatvore i jednostavno ih poslati natrag.

Aktivisti za ljudska prava ovu praksu nazivaju uzvraćanjem: oni koji traže zaštitu odvode se iz zemlje bez dopuštanja podnošenja zahtjeva za azil. DER SPIEGEL i drugi mediji dokumentirali su takva kršenja zakona posljednjih godina . U mnogim dijelovima vanjskih granica EU-a oni su sada postali norma.

Prema istraživanju, nezakonite radnje obično se odvijaju tajno: oni koji traže zaštitu ne smiju biti upisani u službene baze podataka, niti se mogu obratiti odvjetnicima - jer se u suprotnom države koje koriste takve prakse suočavaju s neugodnim pitanjima i postupcima pred europskim sudovima.

Tweet

Slika od 25. listopada 2022., izbjeglice u trošnoj vojarni u Sredežu: “Jako prljavo mjesto”

Tim novinara SPIEGEL-a, istraživačke organizacije Lighthouse Reports, ARD programa »Monitor«, te europskih medija Domani, SRF, Le Monde , Sky News i RFE/RL Bugarska proveo je jedanaest mjeseci na granicama Bugarske, Mađarske i Bugarske. istraživan u Hrvatskoj. Novinari su snimali dronovima i GoPro kamerama, procjenjivali satelitske snimke i razgovarali sa stanovnicima i desecima izbjeglica.
Snimke potvrđuju ono što se odavno zna iz priča tražitelja azila – iz priča poput one Kenana, Sirijca kojeg su novinari uspjeli intervjuirati nakon što je odbijen na tursko-bugarskoj granici.

Kenan je hodao sedam dana kada su ga pokupili bugarski graničari, priča kasnije. U tom trenutku imao je nadu. Prije mnogo godina pobjegao je iz Damaska u Tursku ; Prethodno je nekoliko puta uzalud pokušavao ući u EU. Ovaj put, mislio je, graničari će mu uzeti otiske prstiju i propisno ga registrirati, kako nalaže europski zakon. Ali do toga nije došlo.
Umjesto toga, kaže Kenan, policajci su ga zatvorili u malu baraku u dvorištu granične postaje. Noću je tamo morao spavati na nekoliko boksova, zajedno s još osam izbjeglica. Kenan, koji ne želi da mu se objavi prezime, sjeća se velike kapije i rešetki. On govori o “kavezu”.

Policajci su ga tukli – kaže Kenan. ‘Tražili smo hranu i vodu. Nisu nam dali.” Jedan policajac je rekao: “Donijet ću vam vodu iz WC-a. Ne zaslužuješ doći u ovu zemlju.« Zatim su, nakon tri dana, on i ostale izbjeglice nasilno odvedeni preko granice natrag u Tursku.

Takvi izvještaji već dugo kruže među tražiteljima azila: oni koji uđu u unutrašnjost Bugarske često bivaju odvedeni u oronule barake s krovom od valovitog lima – samo da bi satima ili danima kasnije bili ilegalno deportirani. Neslužbeni zatvor u prvom redu omogućuje povratke. Oni koji traže zaštitu tamo se proizvoljno skupljaju i zatvaraju, očito bez odgovarajućeg postupka, često u nehumanim uvjetima.

Istraživanje pokazuje da se sve to događa pred očima službenika agencije za zaštitu granica EU Frontex . A Bugarska nije jedina zemlja na vanjskoj granici EU-a koja je postavila neslužbene zatvore. Europski granični službenici očito također zatvaraju ljude koji traže zaštitu u hrvatskim policijskim vozilima i mađarskim brodskim kontejnerima. Možda su ova mjesta zatočenja samo neka od mnogih: Postoje slična izvješća od izbjeglica iz drugih zemalja EU.

Bugarska: iza rešetaka

Sredez, gotovo napušteni gradić u istočnoj Bugarskoj, udaljen je oko sat vremena vožnje od turske granice. Bugarski graničari imaju svoje nastambe u centru grada, pored trgovina i stanova. U unutrašnjem dvorištu je baraka u kojoj je, kako je rekao, bio zatvoren odbjegli Kenan.

Tijekom posjeta novinara 25. listopada, toplog jesenskog dana, policajci su sjedili pokraj oronule barake i kartali se. Prilazeći joj s pločnika, iznutra se čuje žamor. Mladići migrantskog izgleda čuče na prljavom tlu iza zida. Prostorija izgleda kao štala, s lijeve strane je ograđena metalnim rešetkama. Drvena vrata zaklanjaju pogled van.

Novinari su uspjeli snimiti videozapise koji ukazuju na to da bugarski graničari redovito zatvaraju ljude koji traže zaštitu u vojarne: prema snimkama, različite grupe sjedile su tamo pet dana u listopadu i studenom. Bugarski službenici uvijek su bili u blizini.

Bugarski graničari od ljeta su neobično zaposleni. Broj tražitelja azila koji ulaze u zemlju preko Turske naglo je porastao – vjerojatno i zato što je susjedna Grčka čvrsto osigurala svoju kopnenu granicu s Turskom. Mnogi tražitelji azila uhvaćeni su tek u unutrašnjosti Bugarske.

Javed Maruf, Afganistanac iz pokrajine Nangarhar, kaže da je jedan od njih. Bio je zatočen u vojarni zajedno s još 26 izbjeglica. “To je vrlo prljavo mjesto.” Kad je tražio vode, dobio je udarac nogom. Nije mu dopušteno podnijeti zahtjev za azil.

Za pravnika Constantina Hruschku s instituta Max Planck u Münchenu, jasno je na slikama da su tražitelji azila nezakonito zatočeni u vojarni Sredez. Ljudi koji ilegalno prelaze granice također imaju pravo na tretman u skladu s ljudskim pravima, kaže. U straćari očito nema ništa za jelo i nema WC-a. Tražitelji azila izloženi su vremenskim prilikama. “Zadržavanje ljudi u ovakvim okolnostima smatra se neljudskim ili ponižavajućim u zakonu. Za to nema opravdanja.”

Bugarska vlada još nije odgovorila na zahtjev SPIEGEL-a i njegovih istraživačkih partnera. Na tiskovnoj konferenciji prošlog ponedjeljka bugarski ministar unutarnjih poslova Ivan Demerdschev osvrnuo se na sve veću agresivnost migranata. Prema riječima ministra unutarnjih poslova, bugarske granične vlasti osiguravaju human tretman.

Na snimci od 25. listopada, koju su graničari neopaženo snimili GoPro kamerom, vidi se kako mladiće u vojarni na kraju odvodi službenik u zelenoj uniformi. U dvorištu bruji motor, a nedugo zatim vojni kamion projuri centrom grada. Nakon toga kasarna je prazna.

Ukupno četiri izbjeglice izjavile su da su deportirane u Tursku nakon što su bile zatočene u vojarnama – bez šanse da zatraže azil. Kenan kaže da su ga nakon tri dana pokupili i odvezli na granicu. Policija ga je tukla i tjerala da se skine. Onda bi ga poslali.

Hrvatska: Vrućina u policijskom kombiju

Kada Diana Naderi ponovo stigne na bosansko tlo, iscrpljena je. Jednog rujanskog dana, Afganistanka čuči pokraj ceste u Ravnicama, krajnjem dijelu Bosne i Hercegovine. Njezin trogodišnji brat ima crveni osip po tijelu i plače.
Naderi (23), Hazarka iz jugoistočnog Afganistana, predavala je engleski u svojoj domovini sve dok talibani nisu preuzeli vlast. Svoju priču priča dva puta: prvo na hrvatskoj granici, kasnije u Švicarskoj , gdje je sada zatražila azil.

Diana Naderi: “Više nisi mogao disati”

Nedugo nakon hrvatske granice, kaže Naderi, skupinu izbjeglica preuzeli su hrvatski dužnosnici i strpali ih u kombi. U automobilu bi se naguralo 20 ljudi, uključujući nekoliko djece. Okno od pleksiglasa, metalna rešetka i bijela vrata prtljažnika blokirali bi izlaz. Naseri kaže da se sjeća potpunog mraka, zagušljivog zraka. Automobil nije imao ni prozore ni ventilacijske otvore. Stalno su uzalud dozivali pomoć.

Naderi kaže da je auto stajao na suncu četiri sata i da je unutra postalo toplije. “Više nisi mogao disati, bio je pakao.” Tada je kombi krenuo, a nekoliko je izbjeglica moralo povratiti.
Nema vizualnih dokaza za Naderijevu priču. Ali njihove izjave podudaraju se s izjavama desetaka drugih izbjeglica. Godinama su izvještavali novinare i aktiviste o svom zatočeništvu u bijelim kombijima. Neki tvrde da su u takvom automobilu proveli gotovo dva dana.

Odbor za sprječavanje mučenja, institucija Vijeća Europe, već je prošle godine osudio postupanje prema tražiteljima azila u hrvatskim vozilima. Stručnjaci su napisali da su brojna takva izvješća stigla do odbora. Kombiji su predviđeni za osam osoba, no nerijetko se u njima prevozi i više od 20 ljudi, neki i vezanih ruku.

“Pritvaranje izbjeglica očito se provodi tajno, izvan bilo kakvih zakonskih procedura, te je stoga protivno međunarodnom pravu”, kaže Izabella Majcher, koja istražuje pritvaranje tražitelja azila u Globalnom migracijskom centru u Ženevi. S obzirom na duljinu vremena i uvjete u kombijima, zatočenje bi moglo predstavljati mučenje ili zlostavljanje.

Iz hrvatskog MUP-a na upit nisu željeli komentirati konkretne navode. Najavila je da se hrvatska policija pridržava europskog i nacionalnog prava. Osim toga, Hrvatska je jedina članica Europske unije koja je uspostavila neovisne mehanizme nadzora zaštite granica.

Dosadašnja istraživanja pokazala su da hrvatski graničari koriste bijele kombije za svoja odbijanja. Zajedno s Lighthouse Reports, SPIEGEL je prošle godine objavio snimke drona koje prikazuju jednu od akcija.

Drugi video snimci dostupni SPIEGEL-u i njegovim istraživačkim partnerima prikazuju tražitelje azila u automobilu. U pozadini se vidi metalna rešetka, baš kako ju je opisala Diana Naseri. Znoj curi s čela izbjeglica. Drugi video također prikazuje malu djecu u vagonu. Zatvorenici se na engleskom žale na tretman.

Mađarska: Papar sprej u spremniku

Malo je zemalja EU-a koje su tako otvorene po pitanju odbijanja kao Mađarska . Desničarska vlada Viktora Orbána legalizirala je tu praksu u nacionalnom zakonu. Godine 2020. Sud Europske unije utvrdio je da se time krši pravo EU-a. Orbán ignorira presudu – i hvali se svojom oštrom linijom.

Ali čak i na mađarsko-srpskoj granici, gdje graničari tajno ne provode povratne mjere, deseci izbjeglica govore o proizvoljnom pritvaranju i nečovječnom postupanju. U središtu njihovih opisa nekoliko kontejnera koji se nalaze samo nekoliko metara od granične ograde. Ovdje graničari očito skupljaju tražitelje azila – kako bi ih kasnije kao veće skupine prebacili preko granice u Srbiju .

Ako provedete nekoliko dana na granici, možete gledati mađarske graničare na djelu. Jednog dana u srpnju službenici odvode skupinu izbjeglica do jednog od kontejnera na graničnoj ogradi. Neki graničari nose balaklave i palicama tjeraju tražitelje azila.

Mladić iz Afganistana , koji ne želi da mu se ime objavljuje u medijima, priča o tome što bi se trebalo događati unutra. U jednom od kontejnera držan je od 9 do 23 sata; zajedno sa poznanicima koji su bili ozlijeđeni prilikom prelaska granice. Kaže da je mala soba bila vrlo uska, ljudi su ponekad ležali jedni na drugima. Graničari su grupi dali samo bocu vode. Među zarobljenicima je bilo i malo dijete.

Mnogi tražitelji azila pričaju slične priče. Neki tvrde da su mađarski graničari poprskali biber-sprej unutar kontejnera.

Mađarska vlada na zahtjev odbacuje optužbe. Mađarski dužnosnici uvijek su se pridržavali zakona EU-a, kažu. Policija posebnu važnost pridaje humanom postupanju prema migrantima s poštovanjem. Zaštita granice provodi se sukladno zakonima EU i mađarskim propisima.

Rijetko tko poznaje uvjete na granici tako dobro kao Alessandro Mangione. Talijan ju je dokumentirao za »Liječnike bez granica«. Od 2021. njemu i njegovim kolegama došlo je, kaže, gotovo 500 tražitelja azila s prijelomima, otvorenim ranama, modricama i drugim ozljedama. Nasilje mađarskih graničara je sustavno – nedavno je bilo zadržavanja u uskim kontejnerima, ponekad bez prozora. Mangione govori o »trendu«.

Sve češće čujemo da se ljudi u takvim kontejnerima drže i do 12 sati prije nego što budu prisilno vraćeni u Srbiju, kaže Mangione. Prema izvješćima, do 60 ljudi često mora biti u zatvorenom prostoru. Papreni sprej se navodno koristi kada graničari žele napraviti mjesta za nove pridošlice ili kada se tražitelji azila opiru.

EU: Ignorancija u Bruxellesu

Kada vijesti o kršenju prava na vanjskim granicama EU-a stignu do Bruxellesa , Europska komisija rado izražava svoju zabrinutost. Odgovorna povjerenica EU za unutarnje poslove, Ylva Johansson, koja dolazi iz Švedske, opetovano je jasno dala do znanja da ne odobrava otpore. Ali inače malo radi – vjerojatno i zato što potpredsjednik Margaritis Schinas, Grk, formalno njezin nadređeni, zagovara puno oštriju migracijsku politiku.

Europska komisija bi svakako imala priliku saznati kakva je situacija na vanjskim granicama. Vaša agencija za zaštitu granice, Frontex, ima deset službenika stacioniranih u Sredežu, gdje se nalazi vojarna. Fotografije koje su snimili SPIEGEL i njegovi istraživački partneri pokazuju da su Frontexovi automobili bili parkirani u vidokrugu vojarne najmanje tri dana – dok su ljudi tamo bili zatočeni.

Frontexovo vozilo u Sredežu: niste ništa primijetili?

Frontex je najavio da će se službenik agencije za temeljna prava baviti optužbama. U regiji Sredets, dužnosnici Frontexa podržavali su bugarsku graničnu policiju u nadzoru granice – ali nisu bili uključeni u daljnje postupke, kao što su postupci azila ili mjere repatrijacije. Svi zaposlenici Frontexa osiguravaju zaštitu temeljnih prava tražitelja azila te su u skladu s tim obučeni.

Europska komisija nije željela komentirati prisutnost Frontexa u blizini vojarne. Rekla je da sve optužbe o nedoličnom ponašanju na vanjskim granicama Europe shvaća ozbiljno. Nasilje i gubitak života su nedopustivi. Međutim, nacionalne vlasti morale bi istražiti slučajeve. Oni su odgovorni za zaštitu temeljnih prava.

Kad bi Komisija doista željela zaustaviti proizvoljno pritvaranje tražitelja azila i nezakonita odbijanja, mogla bi smanjiti novac za zaštitu granica za Bugarsku , Hrvatsku i Mađarsku. U prošlosti je EU svake godine transferirao milijune eura u sve tri zemlje.

Među ostalim, mađarska vlada kupila je kombije za zarobljenike koji se koriste u povratnim snagama. Ceste kojima bi hrvatski kombiji trebali voziti izbjeglice prema Bosni očito su djelomično financirali europski porezni obveznici – iako ponekad jednostavno završavaju na granici. I bugarska policijska postaja u Sredežu također je opsežno renovirana posljednjih godina, prema javnim natječajima. Od 2014. do 2017. EU ih je subvencionirala s oko 200.000 eura.

U teoriji bi Europska komisija mogla provjeriti je li novac pravilno potrošen. Ali malo je vjerojatno da će doći do toga. Ako Komisija bude htjela, Hrvatska i Bugarska trebale bi što prije biti primljene u schengenski prostor. Upravo je dvjema državama izdala besprijekoran certifikat, a komisija je izrijekom spomenula i napredak u zaštiti izbjeglica.