Mislav
Zašto MDMA može pomoći vašem braku
Uz vegetarijansku tjesteninu u talijanskom restoranu iza ugla Prospecta, Michael Pollanp, rofesor znanosti i ekološkog novinarstva na UC Berkeley govori zašto bismo trebali jesti manje mesa i uzimati više droge.
Kraljičina smrt podsjeća nas da je era stabilnosti odlučno završila. Trenutačno smo suočeni s brojnim globalnim šokovima — naglim porastom inflacije i odgovarajućim porastom kamatnih stopa, krvavim ratom u Europi i rastućim napetostima između Kine i SAD-a, dvaju najvećih svjetskih gospodarstava. Dugoročni problemi kao što su klimatske promjene, pad produktivnosti, sve veća zaduženost i ekstremne nejednakosti u prihodima i bogatstvu nakon financijske krize ne ostavljaju u nama sumnje da se svijet promijenio.
Sada moramo usmjeriti pozornost na institucionalnu infrastrukturu potrebnu za uspostavu svjetskog poretka 21. stoljeća . Mnoge institucije koje su uspostavljene da posreduju u poretku nakon Drugog svjetskog rata sada više ne postoje. Čak i oni koji su ispunili uloge koje su im bile namijenjene sada možda više nemaju što ponuditi.
Svjetska banka je takav primjer, posebno u kontekstu gospodarskog rasta diljem Azije i porasta konkurentskih izvora financiranja (npr. Azijska razvojna banka.)
Još jedna institucija iz Bretton Woodsa, Međunarodni monetarni fond, doživljava pad vjerodostojnosti i utjecaja. Naime, dva njegova glavna, nedavna programa financiranja – za Argentinu i Grčku – ozbiljno su kritizirana. Svjetska trgovinska organizacija bila je nemoćna i uglavnom ignorirana pred trgovinskim ratovima. Sve tri institucije imale su višestruke krize vodstva. Isto vrijedi i za Svjetsku zdravstvenu organizaciju, koja je dopustila da je kompromitira geopolitika tijekom najteže međunarodne zdravstvene krize u posljednje vrijeme.
Te su institucije sada uglavnom zastarjele, a svaka rasprava koja ih nastoji oživjeti je gubljenje vremena. Trebalo bi uložiti više truda u identificiranje političkih izazova 21. stoljeća i mapiranje institucija koje se s njima mogu pozabaviti.
Moramo razmotriti koje će sile, akteri i zemlje vjerojatno oblikovati novi svjetski poredak. Tijekom najnovijeg vala globalizacije, moć je bila ukorijenjena u ulozi SAD-a kao dominantnog igrača, i doista su mnoge svjetske institucije bile ukorijenjene ondje – UN, Svjetska banka, MMF, s drugima sa sjedištem u europskim gradovima (WTO i SZO u Ženevi i OECD u Parizu).
Novi, multipolarni svijet bit će onaj kojim će dominirati najmanje tri velike regije – SAD, EU, Kina (regija Indija-Dubai je potencijalni četvrti pol) – koje stvari rade sve više karakteristično, od svojih socio-ekonomskih modela do interneta regulacija. One će se sastojati od skupina malih naprednih nacija (Nordijske, Irske, Singapura, Švicarske, Nizozemske, Novog Zelanda, Belgije i Švicarske) koje su na vrhu niza ljestvica od demokracije preko inovacija do ljudskog razvoja, zatim skupine različitih ne – moćne zemlje supersile (Ujedinjeno Kraljevstvo, Rusija, Japan, Australija i možda Indija), nakon kojih slijedi skupina gospodarstava u usponu s velikim, brzorastućim stanovništvom (npr. Etiopija, Indonezija, Kenija, Nigerija, Vijetnam).
Potrebe i ciljevi tih skupina i nacija, zajedno s načinima na koje odgovaraju na nove prijetnje sigurnosti, odredit će kako će sljedeći niz institucija izgledati i gdje će biti smještene. Novi izazovi budućnosti - klimatske promjene, potencijalne nestašice energije i gospodarska nestabilnost, zajedno s novim tehnologijama - zahtijevat će suradnju između njih i drugih dionika, poput korporacija.
To će zauzvrat zahtijevati globalno upravljanje, nove standarde i propise te koordinaciju kroz nova institucionalna tijela. Morat će se osmisliti nove svjetske institucije ili sporazumi o suradnji. Na što bi se trebali usredotočiti i kako bi mogli izgledati?
Ekonomski
Sada imamo najveći omjer duga i BDP-a u stoljećima. Kako inflacija tjera kamatne stope na više, može biti prekasno za međunarodnu instituciju (kao što je MMF) da nježno uvjeri zemlje da smanje razinu duga. Ali ključno je da postoji institucija koja može nadzirati kaos koji bi mogao nastati zbog nove dužničke krize. Ovo tijelo – konferencija o dugu – imalo bi najmanje dva cilja: koordinaciju smanjenja dugova i oprosta u svim velikim gospodarstvima, a zatim uspostavljanje novog skupa “pravila puta” koja će postaviti nova načela gospodarskog upravljanja.
U međuvremenu, pitanja o “budućnosti novca” ubrzala su se – pojačana porastom kriptovaluta i stalnim napretkom planova središnje banke za digitalne valute. Ovaj novi trend zahtijevat će postavljanje standarda za plaćanja i tehnologije koje ih pokreću. Za to će biti potrebna tijela koja mogu nadzirati križanje centraliziranih i decentraliziranih novčanih sustava i koja pomažu u uređenju širenja konkurentskih platnih i novčanih usluga u zemljama u razvoju.
Zdravlje i znanost
Napredak u medicinskim istraživanjima, posebice tehnologija za uređivanje gena, postavlja važna etička pitanja o načinima na koje znanstvenici mogu promijeniti naš genetski sastav. To bi moglo pogoršati nejednakost u zdravlju, omogućujući bogatima da žive dulje, uz višu kvalitetu zdravlja. U krajnjem slučaju, to bi čak moglo povećati izglede za genetski modificirane sportaše i vojnike. Tamo gdje tehnološki napredak nadmašuje rasprave u pravu i filozofiji, postoji potreba za globalnim standardima i zakonima koji bi upravljali ovim razvojem.
Pandemija koronavirusa bila je izvanredna po inovacijama koje je potaknula u medicini i medicinskoj praksi te po pažnji koju je usmjerila na pitanja mentalnog zdravlja. Ova promjena naglaska također se provlači kroz programe nacionalne politike, iako uglavnom u manjim naprednim zemljama – Island, Škotska, Wales, Finska i Novi Zeland udružili su se kako bi formirali “Savez za blagostanje”. Uz globalno siromaštvo koje je sada značajno smanjeno u odnosu na prošla desetljeća, mentalno zdravlje je sljedeća velika granica u zdravstvenoj politici. Potreban je globalni pristup za koordinaciju najbolje prakse, širenje toga na mnoge zemlje koje mentalno zdravlje ne stavljaju u središte svojih zdravstvenih usluga, a posebno rad s akterima poput korporacija na poboljšanju mentalne dobrobiti radnika .
Cyber
Sve češći fenomen je onesposobljavanje zdravstvenih sustava, energetske infrastrukture i javnih usluga kibernetičkim napadima. Mnogi takvi napadi potječu iz istočne Europe, a posebno Rusije. Baltičke države, Ukrajina, Sirija, Turska i Tajvan posljednjih su godina bile mete kibernetičkih napada, a da ne spominjemo istaknute kibernetičke napade Irana u sklopu njegove vojne strategije “mekog rata”. Kibernetički kriminal i kibernetički ratovi događaju se u sivoj zoni međunarodnog prava gdje ne postoje formalna pravila o tome kako kazniti kibernetičke napadače koji djeluju unutar određene zemlje. Nije jasno može li se kibernetički napad na francusku bolnicu koja potječe iz Litve, a koji neizravno rezultira smrtnim slučajevima koji se mogu izbjeći, smatrati ratnim činom koji dopušta izravan fizički vojni odgovor.
Klima
Sada je nepobitno da svijet trpi ozbiljne klimatske promjene. Pariški sporazum iz 2015. službeno je priznanje onoga što se mora učiniti u borbi protiv toga. Po našem mišljenju, nacionalne države još nisu riješile teorijski problem stvaranja okvira koji usklađuje troškove i odgovornost za klimatske štete. Međunarodna institucija s ovlastima za naplatu ugljika ili čak okvirni sporazum između velikih međunarodnih gradova može ponuditi potencijalna rješenja.
Rijetka mjesta
Jedan trend koji je postao očitiji posljednjih godina je natjecanje oko udaljenih lokacija do kojih je teško doći, poput svemira ili Arktika. SAD, Europa, Katar i Kina poslali su sonde na Mars. Svemirska trgovina, svemirska obrana i svemirski turizam će rasti. Invazija geopolitike na uglavnom nedostupna mjesta povećava rizik da ta područja postanu osporena i da naknadno konkurentsko ponašanje postane neuredno. Iako tijela poput Arktičkog vijeća već marširaju različite interese koji djeluju na Arktiku, predviđamo da će biti potreban ustav za nadzor istraživanja svemira, svemirske borbe i svemirskog turizma.
Nagađamo da će ta područja i potencijalne nove institucije koje će ih oblikovati i čuvati, formirati konture “novog svjetskog poretka” o kojem mnogi govore. Za razliku od 20. stoljeća , projektiranje ovih institucija ne može se prepustiti samo vladama, već moraju uključivati korporacije, gradove, tijela skupština građana i sveučilišta. U vrijeme kada se stari svjetski poredak raspada, ove institucije nude uzbudljivu priliku da se izgradi nešto novo.