Mislav
Tko će denacificirati i demilitarizirati Europu
Koga briga za zagrijavanje planeta za 50 godina, ako će čovječanstvo bilo kada biti uništeno nuklearnim ratom? Prvo morate preživjeti.
“Jedna nacija, jedna država, jedan vođa” bio je slogan nacista prije gotovo 100 godina. Tijekom ekonomske krize političari su obećavali otklanjanje društvenih nepravdi i “kaznjavanje” odgovornih za rastuću krizu i siromaštvo. Snažni vođa ponekad je koristio silu kako bi uspostavio red i spasio zemlju od sindikata i komunista. Židovi su za mnoge stvari krivi, tvrdili su tadašnji političari. Desničarski ekstremizam veličao je vlastitu naciju, što je bilo dobro za lokalni biznis. Pripadnost kršćanskim tradicijama trebala bi biti jamstvo pravih vrijednosti. Bijela rasa je trebala biti odgovorna za zapadnu civilizaciju i stoga vrednija, tvrdili su. Porasli su izdaci za naoružanje. Nacifikacija i militarizacija društva potom je dovela do Drugog svjetskog rata.
Europa je ponovno u velikoj gospodarskoj krizi. Stranke krajnje desnice postaju sve popularnije posvuda u EU, a ponegdje čak pobjeđuju na demokratskim izborima. Za mnoge se kaže da su zasnovani na idejama nacizma, fašizma i ustaštva, ali ovaj put bi trebali biti “prijateljski” i bez koncentracijskih logora. Društvene norme sve više nalikuju totalitarnim režimima prije Drugog svjetskog rata. Ovog puta krivci problema nisu Židovi, nego izbjeglice, iako je mnoge neizravno stvorila geopolitika Zapada. Odvraćamo one koji nemaju bijelu boju kože i nisu prave vjere. Konzervativci se protive pravima na pobačaj i LGBT pravima. Kupujmo više oružja, traže političari. Veličanje vlastite nacije postaje ukusno. U usponu su moćni vođe koji zagovaraju kršćanski nacionalizam i rasizam i guše demokraciju. I ne samo u EU, nego svugdje u svijetu, u Rusiji, SAD-u, Engleskoj, Kanadi i drugdje. Stručnjaci primjećuju da u nekim zemljama neonacističke terorističke i paravojne skupine služe interesima vlade u obračunu s protivnicima režima. Hoće li ekonomska kriza pridonijeti još većoj radikalizaciji društva?
Zbog energetske krize situacija za europsko gospodarstvo znatno se pogoršala. Kako pronaći rješenje što prije? Mnogi vodeći europski političari tvrde da Rusiju treba oslabiti sankcijama i poraziti oružjem. Hoće li ljudi u Europi, kao prije nepunih stotinu godina, ponovno vjerovati političarima koji pozivaju na rat? Nikakvi argumenti ne mogu opravdati pozivanje na rat umjesto diplomatskog rješenja. Šezdeset šest zemalja, većina svjetske populacije, pozvalo je na diplomatske pregovore i prekid rata u Ukrajini na Općoj skupštini UN-a u listopadu. Svi oni osuđuju rusku agresiju, ali većina njih odbija pokleknuti pod pritiskom SAD-a i EU da se pridruže sankcijama Rusiji. Osuđuju slanje oružja umjesto diplomata u Ukrajinu. Zemlje i ljudi žele mir, a ne rat. Povelja UN kaže, da je također potrebno pronaći rješenja za pregovaračkim stolom s državom agresorom. Zašto visoki političari EU ne pozivaju na pregovore o okončanju rata? Zašto ne poštuju Povelju UN-a? Zašto je Europa sve više militarizirana?
Riječi denacifikacija i demilitarizacija imaju posebno značenje zbog vojnog napada Rusije na Ukrajinu. Svi osuđujemo ovu rusku agresiju. Treba li osuditi i ideju denacifikacije i demilitarizacije? Podsjetimo, Europa je nekoliko desetljeća nakon Drugog svjetskog rata gradila mir i suradnju među državama.
Poznati kritičar američke hegemonije i profesor Noam Chomsky tvrdi da će se rat u Ukrajini smjeti završiti čim to dopuste Sjedinjene Države. Kada su u travnju počele pripreme za mirovni sporazum, govorilo se da su Ukrajina i Rusija blizu rješenja. Tada je trebao i Boris Johnson došao obavijestiti Zelenskog o stavu Zapada da mirovne pregovore treba prekinuti. Zašto? Kome bi trebao biti interes da se rat nastavi? Stručnjaci tvrde da je u ovom ratu najviše dobio SAD, a najviše izgubio EU, uz Ukrajinu. Dolar je stvarno porastao tijekom rata, američka naftna industrija se konačno prodaje po astronomskim cijenama u EU, plinovodi Sjeverni tok su nestali, a europsko gospodarstvo zbog skupih energenata još dugo neće biti konkurentno. Kada će američki političari izračunati da je eskalacija rata dovoljna?
Možemo li mi Europljani prihvatiti činjenicu da se geopolitika mijenja? Ako EU uspije uspostaviti dijalog i naći komplementarnost s Kinom, Indijom, Rusijom, Brazilom i bilo kim drugim, onda može opstati. Inače je loša u pisanju. Shvaća li da je hegemonija Zapada smrtonosna, a njegovi pritisci na druge zemlje vode ga u izolaciju? Kada će EU shvatiti da je militarizacija ne zbližava? Da postavljanje vojnih baza po svijetu nije dobra osnova za prijateljstvo? Da bi demilitarizacija trebala zaustaviti utrku u naoružanju? Da danas ne možeš dobiti rat, a da ne izgubiš sebe?
Riječi denacifikacija i demilitarizacija imaju posebno značenje zbog vojnog napada Rusije na Ukrajinu. Svi osuđujemo ovu rusku agresiju. Treba li osuditi i ideju denacifikacije i demilitarizacije? Podsjetimo, Europa je nekoliko desetljeća nakon Drugog svjetskog rata gradila mir i suradnju među državama. Stvaranje EU ima svoje korijene u osiguravanju mira u Europi. Uspostavila je niz mehanizama solidarnosti među državama članicama. Je li takav put još moguć u budućnosti?
Iako su aktivnosti na očuvanju okoliša ponegdje zastale zbog krize, još uvijek ima mnogo političkih poziva i građanskih pokreta za očuvanje okoliša, što je dobro. Ali ništa slično se ne događa na Zapadu po pitanju poziva da se zaustavi rat u Ukrajini. Koga briga za zagrijavanje planeta za 50 godina, ako će čovječanstvo bilo kada biti uništeno nuklearnim ratom? Prvo morate preživjeti. Način da čovječanstvo preživi je denacifikacija i demilitarizacija. Naravno, uz društveno odgovornu svijest javnosti i odgovarajuću zakonsku regulativu koja bi ograničila neonacizam i militarizam. Bolje spriječiti nego liječiti kada je u pitanju suzbijanje netolerancije i njeno naoružavanje. Može li EU pokazati da je to pravi put? Za to je potrebna hrabrost.
Mlađi pacijenti se nakon moždanog udara bolje rehabilitiraju od starijih, no to se u velikoj mjeri odnosi uglavnom na motoričku rehabilitaciju, a često ostaju i kognitivni deficiti zbog kojih više nisu sposobni obavljati isti posao kao prije, često više nisu sposobni za rad ili čak ovise o stranoj pomoći. To je, naravno, katastrofa za njih i njihove obitelji. Ako je moguće, najbolje je, naravno, djelovati u akutnoj fazi moždanog udara, kada se moždani udar može spriječiti.
Milan Čuček , predsjednik Društva bolesnika s cerebrovaskularnom bolešću Slovenije, predstavio je aktivnosti Društva bolesnika s CVB-om te objasnio gdje i kako se uključuju pacijenti s moždanim udarom i njihova rodbina:
Restaurativna rehabilitacija u toplicama
Svrha programa je prevencija, rano prepoznavanje i liječenje sekundarnih komplikacija u kroničnom razdoblju nakon moždanog udara. Promjena okoline, druženje i razmjena iskustava pozitivno utječu na raspoloženje bolesnika i barem djelomično rasterećuju rodbinu i njegovatelje.
Restaurativni program trajne rehabilitacije traje 10 dana. Boravak se može odobriti i srodnicima ili njegovateljima pacijenata ako im je potrebna pomoć i podrška. Bolesnik ima pravo na smještaj i provođenje propisane terapije koju na temelju pregleda određuje liječnik u lječilištu. Svaki sudionik plaća doprinos koji je unaprijed određen. Svake godine u restaurativnoj rehabilitaciji sudjeluje do 100 članova. Pri odabiru se u pravilu uzima u obzir redoslijed primjene i vrijeme koje je proteklo od posljednjeg termina za restorativnu rehabilitaciju.
Promicanje aktivnosti i sudjelovanja u kroničnom razdoblju nakon moždanog udara
Svrha programa je omogućiti što većem broju pacijenata da se nakon moždanog udara uključe u organizirane, stručno vođene aktivnosti. Programi su usmjereni na održavanje tjelesne sposobnosti, druženje i edukaciju.
Redovita tjelovježba, rekreacija i sport
Redovito vježbanje odvija se pod vodstvom kvalificiranih stručnjaka u teretanama, toplicama, bazenima ili drugim unajmljenim prostorima. U većini klubova HVB-a provode se i sportsko-rekreativne aktivnosti, plesno-pokretne aktivnosti, vođena pješačenja i izleti.
Organizirana druženja
• Redoviti mjesečni (ili tjedni) sastanci sa stručnim i drugim zanimljivim predavanjima,
• društvena okupljanja
(piknici, sastanci kluba-kluba, casual eventi, novogodišnji susreti…),
• sastanci grupa samopomoći i grupa bolesnika s afazijom,
• radionice (kreativne, kulturne, kreativne, zbor, dramska grupa…).
Informacije o aktivnostima i načinima rada u pojedinim klubovima HVB Slovenije dat će vam predstavnici klubova HVB. Kontakti su dostupni u rubrici CVB Klubovi (www.zdruzenjecvb.com).
Aktivnosti Društva bolesnika s CVB Slovenije također uključuju: izdaje bilten Kapnik i zdravstveno-informativne brošure te provodi brojne programe osvješćivanja javnosti: događanja na Europski dan svjesnosti o moždanom udaru i Svjetski dan moždanog udara, preventivne programe tijekom cijele godine. , suradnja s medijima, te prepoznavanje tereta moždanog udara kod pacijenata i njihovih bližnjih te prevladavanje poteškoća u području svakodnevnog funkcioniranja.