Mislav
Demencija – ključ zdravog mozga možda leži u vašim crijevima
Znanstvenici koji istražuju bolesti poput Parkinsonove bolesti i demencije nadaju se da su pronašli uzbudljivu vezu s mikrobima koji su već u nama. Jeremy Diskin isprva je ukočenost svojih ruku pripisao ozljedi nogometa. U dobi od 55 godina, još uvijek je igrao igru i nadao se da će fizioterapija riješiti ono što je pretpostavljao da je pritužba povezana sa sportom. Ali činilo se da nije uspjelo, a nisu bile samo ruke: imao je i ukočena ramena, zategnut vrat i teškoće s pokretljivošću.
“Otišao sam na skeniranje i ono nije pokazalo baš ništa, pa je konzultant rekao: ‘Mrzim to reći, ali pitam se može li to biti Parkinsonova’, prisjeća se.
Doktorova je slutnja bila točna. Od Diskinove dijagnoze 2015. godine, upravitelj imovine iz Sheffielda iskusio je povećane poteškoće s hodanjem i bori se da spava noću. Njegove fine motoričke sposobnosti su oslabljene, što znači da se zadaci poput vezanja vezice mogu pokazati izazovnim. Ali kad je Diskin sudjelovao u medicinskom ispitivanju koje je imalo za cilj istražiti može li uzimanje probiotika, mijenjajući crijevni mikrobiom, poboljšati simptome Parkinsonove bolesti , počeo se osjećati “malo bolje”.
Ovo bi moglo zvučati iznenađujuće. Zašto bi trilijuni bakterija, gljivica i drugih mikroba u našim crijevima, koji čine ono što je poznato kao crijevni mikrobiom, imali ikakve veze s neurodegenerativnom bolešću poput Parkinsonove? To je ono što znanstvenici u posljednje vrijeme pokušavaju utvrditi – i sugerira se da bismo sada mogli biti u zori zlatnog doba za znanost o zdravlju crijeva.
Još prije 25 godina ideja o traženju odgovora na mnoštvo naizgled nepovezanih problema s fizičkim i mentalnim zdravljem mnogima se mogla učiniti apsurdnom. Kako ti mikrobi mogu imati veze s, recimo, depresijom, imunološkim sustavom ili poremećajima mozga? Ipak, od ranih 2000-ih, razumijevanje uloge crijeva u širokom rasponu zdravstvenih stanja dramatično je napredovalo, nakon što su znanstvenici otkrili kako sekvencirati DNK iz crijevnog mikrobioma. Nedavna istraživanja pokazuju da bi nam razumijevanje crijeva moglo čak pomoći da otkrijemo misterije dviju najčešćih neurodegenerativnih bolesti, Parkinsonove i Alzheimerove bolesti, za koje su se lijekovi do sada pokazali nedostižnima .
U popularnoj mašti, osobe koje boluju od Parkinsonove bolesti karakterizirane su prvenstveno nehotičnim drhtanjem. Nemamo tendenciju povezivati ovo stanje s probavnim simptomima, ali oni su povezani već dugo vremena. Kada je britanski kirurg James Parkinson prije više od 200 godina prvi identificirao ono što je nazvao “drhtajućom paralizom”, primijetio je da neki pacijenti također pate od zatvora. Ali, kaže neuroznanstvenica dr. Lynne Barker, koja je provela ispitivanje u kojem je Diskin sudjelovao, povezanost između Parkinsonove bolesti i crijevnih problema gurnuta je u stranu. “Bilo je vrlo malo fokusa na ono što se događa u ostatku tijela i zašto [pacijenti] imaju takve probleme s nadutošću, zatvorom i povraćanjem.”
Može li promjena crijevnog mikrobioma utjecati na simptome Parkinsonove bolesti ili drugih bolesti mozga? Potencijalno, kaže dr. Barker, dodajući da je nekima od onih koji su primili probiotik olakšan zatvor.
Sada znanstvenici počinju obraćati više pozornosti na te veze. Nedavne studije pokazuju da je sastav crijevnih bakterija drugačiji kod ljudi s bolestima mozga poput Parkinsonove i Alzheimerove bolesti od onih koji ne boluju. Utvrđeno je da crijeva ljudi s ovim bolestima sadrže malo više bakterija koje povećavaju upalu, a manje onih koje je smanjuju.
Tijekom ljeta dr. Barker predstavila je Britanskom dijetetičkom udruženju neka od svojih najnovijih otkrića o ulozi mikrobioma i osovine crijevo-mozak u zdravlju i bolesti te potencijalnim terapijskim pristupima. Ona i kolege iz Centra za bihevioralne znanosti i primijenjenu psihologiju na Sveučilištu Sheffield Hallam, zajedno sa suradnicima iz drugih zemalja, proučavali su vrste bakterija prisutnih u crijevima 26 pacijenata s Parkinsonovom bolešću i pronašli oko 100 ključnih vrsta koje su bile prisutne u svima njima. To bi se, kaže dr. Barker, moglo opisati kao “Parkinsonov potpis”. Od crijevnih bakterija povezanih s Parkinsonovom bolešću, za oko polovicu je utvrđeno da su “loše” ili ono što dr. Barker opisuje kao potencijalno štetno. “To nam daje jasan dokaz da ovo nije zdrav mikrobiom”, kaže ona.
Ona i njezini kolege dali su tekuću probiotičku formulaciju koja sadrži četiri bakterijska soja (Lactobacillus Rhamnosus, acidophilus i plantarum kao i Enterococcus faecium) na 14 pacijenata u njihovoj studiji, uključujući Diskin, i placebo na ostalih 12. Kada su ispitali crijevnih bakterija pacijenata nakon 12 tjedana, otkrili su da se takozvana dobra vrsta povećala kod onih koji su uzimali probiotik, dok je loša vrsta opala. Isti rezultat nije primijećen u placebo skupini.
“Ono što imamo je promjena u sastavu potpisa”, kaže dr. Barker. “Rasprostranjenost dobrih mikroba raste, a učestalost štetnih opada.”
Diskin ne želi precijeniti razliku koju mu je to učinilo, ali kaže: “Vjerojatno sam malo bolje hodao [dok sam uzimao probiotik]. Kretanje je bilo nešto lakše. Sveukupno je to bilo pozitivno iskustvo.”
Dakle, može li promjena crijevnog mikrobioma zapravo utjecati na simptome Parkinsonove bolesti ili drugih bolesti mozga? “Potencijalno”, kaže dr. Barker, dodajući da je nekima od onih koji su primili probiotik olakšan zatvor. “Hvalili su o tome i govorili: ‘Osjećao sam se tako dobro zbog toga, uspio sam otići na WC.’ Naša hipoteza je da očekujemo da ćemo vidjeti neki odnos između onoga što se događa s [probavnim] mikrobima i pacijentovih simptoma. Možete graditi na tome s lijekovima koje će apsorbirati. Ako crijeva rade kako treba, sve ostalo će uslijediti.”
Druga istraživanja idu u sličnom smjeru. Mnoga su istraživanja otkrila vezu između crijevnih poremećaja i Parkinsonove bolesti. Istraživači s Kalifornijskog instituta za tehnologiju proveli su 2016. studiju u kojoj su mikrobe iz izmeta pacijenata s Parkinsonovom bolešću presadili u crijeva miševa. Primijetili su da su ti miševi pokazali veću disfunkciju kretanja nego ostali kojima su dane bakterije od ljudi bez Parkinsonove bolesti. Nalazi sugeriraju da određene crijevne bakterije mogu pridonijeti poteškoćama s kretanjem kod pacijenata s Parkinsonovom bolešću.
Uloga probiotika u mijenjanju crijevnih bakterija i time potencijalnom poboljšanju simptoma neurodegenerativnih bolesti također je istraživana prije. Godine 2016. istraživači sa Sveučilišta medicinskih znanosti Kashan i Islamskog sveučilišta Azad u Iranu otkrili su da probiotici koji se nalaze u jogurtu i dodacima mogu pomoći u poboljšanju kognicije i pamćenja kod osoba s Alzheimerovom bolešću. Druge studije dale su slične rezultate.
Sljedeća faza je utvrđivanje veze između onoga što se događa u crijevima i onoga što se događa u mozgu. Što je uzrok, a što posljedica? Je li priroda crijevnog mikrobioma pokretač neurodegenerativnih simptoma ili obrnuto?
“Znamo da mozak i crijeva neprestano komuniciraju,” kaže dr. Siobhain O’Mahony, istraživač na APC Microbiome Ireland i viši predavač na Odjelu za anatomiju i neuroznanost na Sveučilištu u Corku. “Bakterije su ključne za ovu komunikaciju. Postoji sugestija da disfunkcionalna crijeva dovode do promjena u glavnom proteinu povezanom s Parkinsonovom bolešću, zvanom alfa sinuklein, koji bi mogao putovati leđnom moždinom ili vagusnim živcem do mozga.”
Prije nego što se primijeti motorička disfunkcija kod osoba koje pate od Parkinsonove bolesti, studije su pokazale da je protein alfa sinuklein prisutan u crijevima. Istraživanje je također pokazalo da odsijecanje živca vagusa, koji prenosi informacije u i iz mozga u tkiva i organe u drugim dijelovima tijela, zapravo može smanjiti rizik od Parkinsonove bolesti.
“Živac vagus glavna je [linija] komunikacije između mozga i crijeva”, kaže O’Mahony. To je dio onoga što dr. Barker naziva “biološkim putem” osovine crijeva i mozga. “Različiti organi mogu komunicirati putem živca vagusa s mozgom”, kaže ona. “Na primjer, tako mozak zna da je želudac pun.”
Smatra se da bi to također mogao biti put koji omogućuje nezdravom crijevnom mikrobiomu da utječe na rad mozga. Ali potrebno je više istraživanja o preciznoj prirodi odnosa između mikroba u crijevima i aktivnosti u mozgu. “U ovom trenutku ne znamo jesu li promjene u crijevnom mikrobiomu posljedica [neurodegenerativne] bolesti ili potiču bolest”, kaže dr. Susan Kohlhaas, iz Alzheimer’s Research UK.
Dr. O’Mahony sugerira da je komunikacija između crijeva i mozga dvosmjerna. “Nije definirano gdje prava bolest počinje i vjerojatno postoje podskupine pojedinaca kod kojih počinje u crijevima i podskupine kod kojih počinje u mozgu”, kaže ona. “To je ono što stvarno zbunjuje. Postoji mogućnost podrijetla bolesti u oba ova krajnja organa.”
Smatra se da Parkinsonova bolest pogađa oko jednog od 500 ljudi, dok Alzheimerova bolest, najčešći uzrok demencije u Ujedinjenom Kraljevstvu, pogađa jednog od 14 osoba starijih od 65 godina i jednog od šest starijih od 80 godina. Goruće pitanje je gdje nas ova najnovija otkrića o osovini crijeva i mozga ostavljaju kada je u pitanju pronalaženje boljih tretmana i potencijalno čak i lijekova ili načina prevencije.
Dr Kohlhaas ima oprezno optimističan pristup. Alzheimerova bolest, ističe ona, složeno je stanje i raspetljavanje procesa koji ga pokreću zahtijevat će zajednički napor. Već je poznato da je do 40 posto čimbenika rizika za bolest okoliš i da je održavanje zdrave prehrane jedan od načina da se to spriječi. Ono što je bolje utvrđeno jest da za održavanje zdravih crijeva – i time smanjenje rizika od cijelog niza bolesti – trebamo mnogo vlakana u našoj prehrani .
Dr. Barker preporučuje da, osim što jedemo puno povrća i grube hrane, razmislimo o uzimanju dobrih prebiotika i probiotika. Ona savjetuje da ih pažljivo istražimo kako bismo bili sigurni da uzimamo one koji su stvarno učinkoviti.
U međuvremenu, nada se da bi crijevni mikrobiom u konačnici mogao biti odgovor na molitve ne samo znanstvenika, već i milijuna obitelji pogođenih cijelim nizom moždanih stanja i poremećaja, od moždane magle povezane s dugim Covidom do autizma. “To bi potencijalno moglo dovesti do načina upravljanja ne samo Parkinsonovom bolešću, već svime”, kaže ona.