Borna
‘Radila sam na superjahti – i bila šokirana onim što sam naučila o uber-bogatima’
Nova knjiga opisuje kako je zapravo raditi kao 'jahtaš' – od smiješnih zahtjeva do mračne strane života ispod palube
Prijateljima i obitelji dok su pregledavali njezine glamurozne fotografije na društvenim mrežama, činilo se da Melanie White ima život iz snova. 30-godišnja kći protestantskog svećenika iz matičnih okruga provela je polovicu svojih 20-ih radeći kao stjuard i kuhar na luksuznim jahtama, a sve se odigravalo pred blistavom pozadinom milijarderskih marina i azurnog mora .
Zaradila je 40.000 eura bez poreza na vrhuncu te karijere, plus povremene četveroznamenkaste napojnice, s uključenim pansionom i smještajem, što joj je omogućilo da uštedi polog za stan u kojem sada živi sa svojim sedmomjesečnim sinom Alfred. Ali stvarnost života na super-jahti bila je nešto manje veličanstvena nego što bi se moglo činiti gledateljima Succession , kao što ona otkriva u svojoj novoj knjizi, Behind Ocean Lines .
Osim banalnih bijeda morskog postojanja (‘miješanje gustog umaka nad užarenim štednjakom mora biti savršeni recept za morsku bolest’), White govori o iscrpljujućim 18-satnim danima provedenim u mikročišćenju kupaonica pincetom i štapićima za vatu te o gostima ‘nečuveni zahtjevi. Jedna ‘jahtičarka’ s kojom je razgovarala u baru za posadu u Crnoj Gori rekla je Whiteu da su se njihovi ‘posljednji gosti žalili na temperaturu vode. Mogu li nešto učiniti u vezi s tim? Možda zagrijati Jadran?’
Postoje i mračnije priče: kapetani s 'božjim kompleksima' koji su maltretirali, pa čak i napadali svoju posadu. Prisjeća se incidenta u kojem ju je kapetan silovito udario po stražnjici dok se naginjala preko stola u kuhinji.
Život na super-jahti bio je nešto manje glamurozan nego što se može činiti gledateljima Succession
‘Rekao sam si da je drugima gore, nije to ništa strašno. Prigušila sam brzinu i žestinu akcije kao zaboravan djelić vremena’, piše ona. ‘Nitko ne bi slušao, ili bi to bila moja riječ protiv njegove, ili bi se netko okrenuo i rekao: “Oh, ona je jedna od onih pretjerano dramatičnih žena koje ne mogu podnijeti da ih netko dodiruje, nije to silovanje.” Ali zapravo, do ovoga je dovelo sustavno smanjenje mog samopoštovanja, što je značilo da sam sve to osjećao na tako sirov način.’
Nikada nije prijavila incident. ‘Na brodu nema odjela za ljudske resurse’, kaže ona danas s krhkim osmijehom.
Povrh toga je čudna jukstapozicija njezina postojanja u svijetu jednog posto. ‘Pozlilo mi je od obilnog ručka od jastoga s gostima’, piše. ‘Učahurili su me milijunaši na večernjim događanjima i provodio sam dane čekajući, čisteći i smiješeći se. Moj je život u velikoj mjeri bio ekstrapoliran u kontinuitet u kojem sam očajnički tražio svoje mjesto.’
U svojoj prvoj godini, White je izgubila ‘ogromnu količinu’ težine i pretrpjela infekciju bubrega zbog dehidracije (‘Jednostavno nisam imala vremena piti dovoljno’); njezina je zubna caklina bila nagrizena redovitim povraćanjem zbog morske bolesti, a dobila je i ‘ugrize broda’, bolno nasljeđe udaraca i ogrebotina na brodu.
Melanie White: ‘Provela sam dane čekajući, čisteći i smiješeći se’
Graver su još bili psihološki ožiljci. Iscrpljen i pod stresom do točke kolapsa, White je bio gurnut do sloma. ‘Morati nastupati pod tim pritiskom i na toj pozornici, znajući da postoji tisuću ljudi koji će vrlo rado zauzeti tvoje mjesto – to zahtijeva vrlo duboku unutarnju snagu. Imao sam suicidalne ideje – nisam se [više] osjećao kao kod kuće na kopnu… Bilo je stvarno mračno, nisam mogao vidjeti nikakvo svjetlo.’
Nevezani tradicionalnim konvencijama o zapošljavanju, privatni brodovi zapravo su vlastita plutajuća kraljevstva bogatih ljudi – osoblje ima prava prema Konvenciji o radu u pomorstvu, ali postoji ekonomski poticaj da se brod ne ljulja. ‘Žene koje su bile zlostavljane ne javljaju se jer je ovo zatvoren svijet u kojem svatko svakoga poznaje. Ako dignete bilo kakvu galamu, nikad se više nećete zaposliti’, kaže White. Ovo je svijet u kojem se malo tko usuđuje reći ne.
Ono što ovo čini još zabrinjavajućim je da je potražnja za superjahtama velika, unatoč pandemiji i unatoč međunarodnim sankcijama oligarsima od početka rata u Ukrajini . (Smatra se da Rusi posjeduju oko 10 posto superjahti.) Ono što je nekoć bio marginalan posao preraslo je u globalnu industriju koja izravno zapošljava više od 150.000 ljudi.
‘Nemoguće je dobiti mjesto u gradilištu’, kaže Sam Tucker iz VesselsValuea u Londonu. ‘Čak je i prodaja polovnih stvari užarena.’
Posao sa superjahtama prerastao je u globalnu industriju koja zapošljava više od 150.000 ljudi
Jedna čarter tvrtka također je izvijestila da se posao više nego učetverostručio između 2020. i 2021. Kupci zureći jedni u druge žele iznajmiti superjahte za vrtoglave naknade koje se penju na više od 2 milijuna funti tjedno za ‘gigajahte’ od više od 300 stopa.
A tu su i skupi ‘dodaci’, od kojih će mnogi biti u ponudi na Monaco Yacht Showu ; izdanje godišnje ekstravagancije industrije 2022. završava danas. Vlasnici jahti mogu, primjerice, kupiti sidra optočena Swarovski kristalima i slavine u obliku labuda. Komplet luksuzne posteljine može vas koštati najmanje 40.000 funti. Tu su i drugi, još skuplji dodaci: spremnici s jastozima, podvodni ‘Nemo saloni’ sa staklenim stijenkama, snježne sobe, heliodromi, podmornice od 4 milijuna funti.
Neki vlasnici također vode ‘čamce u sjeni’ koji prate njihove jahte na diskretnoj udaljenosti, pretrpane kockarnicama, toplicama, flotama superautomobila i drugim ukrasima životnog stila koji se ne mogu ugurati ni u najveću jahtu.
Povrh ovih troškova, dnevne naknade za pristajanje premašuju £2600 u najraskošnijim marinama diljem Mediterana. Jedan kapetan britanske superjahte rekao mi je da se te naknade mogu više nego utrostručiti nakon što se plati backhanderima. ‘Većina vrhunskih marina je zabijena, ali ne možete reći svom vlasniku da njegova jahta mora čekati u redu’, kaže. ‘Ponekad se čini da je pola mog posla davanje ljudima kuverti punih eura da preskaču redove, ne samo u marinama, već i da natoče gorivo.’
Vlasnici jahti mogu kupiti sidra optočena Swarovski kristalima i slavine u obliku labuda
Dok je pristajala u Porto Cervu, blještavoj marini na Costa Smeraldi na Sardiniji, Melanie White se prisjeća kako je bila zapanjena kada je vidjela jednog od mornara čiji je posao bio vođenje jahti do vezova kako se kasnije odvozi u Ferrariju.
Život usred tolikog bogatstva i luksuza može se odraziti na posadu – a ipak malo tko govori o tome otvoreno budući da su mnogi, poput kapetana superjahte, obavezni potpisati ugovore o tajnosti podataka. Uostalom, za svog vlasnika jahta je utočište daleko od znatiželjnih očiju: Tiger Woods čak je svoju superjahtu vrijednu 15 milijuna funti krstio Privacy.
Američka reality TV serija Ispod palube, koja je prvi put emitirana 2013., donekle je pokazala istinu o životu posade na jahtama. Emisija je kritizirana kao pretjerano nepristojna – ali stvarnost na nekim superjahtama je, prema nekima, još više uznemirujuća.
Čini se da čak i zapošljavanje posade može biti problematično. ‘Bogati ljudi ne vole ružne stvari’, kaže Emma Ross, upraviteljica i kuharica iz Južne Afrike s 15 godina iskustva. ‘U industriji je sve o tome kako izgledate, više nego u bilo kojoj drugoj osim manekenstva.’
Ispod palube Mediteran, peta sezona
Još jedna jahtašica, Alice Tiller (35), koja je provela osam godina u industriji superjahti, rekla je za Marie Claire Australia 2020. da se od kandidata za posao često očekuje da dostave fotografije cijelog tijela, plus svoju visinu, težinu i veličinu haljine. ‘Bio sam tamo kad su kapetani pregledavali hrpu životopisa djevojaka i govorili: “Predebele, preniske, preružne”… Ti ljudi mogu jednostavno kupiti što žele. To je kao prostitucija.’
Vlasnik jednog broda na kojem je radila ponudio je financiranje povećanja grudi za šest zaposlenica. (Tiller je odbio.) Također je izvijestila da bi jedan kapetan pokušao otvoriti vrata kupaonice dok je bila pod tušem. ‘Ušao bi u moj krevet dok sam spavala i pokušao me poljubiti, dodirnuti i osjetiti. Više je puta pokušao postići da to dovede do više.’
Ross se prisjeća kako su ga pozvali u kolibu, otvorio je vrata i zatekao muškog gosta i njegovu ženu kako leže goli na vrhu kreveta. ‘Oprosti’, rekla je, ‘mislila sam da si rekao ‘Uđi” ‘Jesmo’, glasio je odgovor. Ross se ispričala i otišla.
Iskusni kapetan superjahte izjavio je za britanske novine ranije ove godine da zna za vlasnike jahti koji su imali seks sa stjuardesama u zamjenu za luksuzne satove i druge darove, te da se od članica posade traži redovito testiranje na spolno prenosive bolesti. ‘To je norma u industriji’, rekao je. ‘Vlasnici se žele spetljati sa stjuardesama. To je prilično ludo i odvratno.’
Emma Ross i Melanie White sada su uspostavile Seas The Mind, nudeći programe obuke ‘prve pomoći za mentalno zdravlje’ za posade. Ross objašnjava: ‘Duga razdoblja izvan doma, situacije pod visokim pritiskom, nesreće na brodu, nedostatak svijesti i stigma doprinose visokim razinama lošeg mentalnog zdravlja među onima u našoj industriji.’
I ona i White iskusili su suicidalne misli dok su radili na jahtama. Gotovo šest posto smrtnih slučajeva na moru povezano je sa samoubojstvom, prema jednoj studiji – oko šest puta više od udjela u Velikoj Britaniji. Pa ipak, dijelom zbog odlučnosti da se dokaže, White je nastavila raditi na superjahtama do 2019., oplovivši dva puta oko svijeta.
Poznata je priča da privlačnost mora vuče jahte natrag. Stella* provela je četiri godine kao posada na Leander G, superjahti od 246 stopa, kada je bila u vlasništvu pokojnog Sir Donalda Goslinga, bivšeg predsjednika National Car Parks. (Kad je jahtu kasnije njen novi vlasnik stavio na prodaju 2020., bila je tražena cijena od 40 milijuna funti.)
‘Kada je brod bio iznajmljen gostima, dobili smo 5000 eura napojnica – posada je imala ovaj sef koji je doslovno bio pun gotovine’, prisjeća se ona. Ali postojala je tamna strana.
U svom prvom tjednu, Stella kaže da ju je maltretirala skupina saudijskih prinčeva koji su unajmili Leander G na Azurnoj obali. ‘Jedan tip je bio opsjednut mnome, stalno je govorio: ‘Ti si moja buduća žena, odvest ću te kući’. Kasnije su gosti navodno naredili mornarima da izađu na obalu i ‘vrate nam kurve’ . Kad su se vratile, ženama je rečeno da stanu u red na palubi. ‘Samo su rekli: ‘Ne nju, zadrži nju, ne nju, zadrži nju – sad uzmi sve te nazad i dovedi nam neke druge’.
‘Javlja se duboki osjećaj srama: zašto ovo radim za te ljude?’
Rečeno je da je Gosling bio užasnut kada je saznao za ponašanje na svom brodu, a nakon toga su njegovi čarter gosti bili pomno provjereni. ‘Bio je divan čovjek’, naglašava Stella. “Ne kao neki vlasnici za koje sam čuo.” Jedan stariji broker za jahte kaže da je poznati košarkaš pozvan na društvo koji je uništio brod u jednom jutru, prskajući zidove šampanjcem i blokirajući svaki zahod bljuvotinom.
‘Najgora je pratnja’, tvrdi anonimni britanski kapetan superjahte. ‘Jednom sam imao Puff Daddyja na brodu. Bio je dobro, ali neki od njegovih privjesaka bili su odvratni, stvarno nepristojni i neuredni.’
Melanie White ima svoje mišljenje: ‘Pravo super bogati dečki općenito su vrlo opušteni i prijateljski nastrojeni te se nose u starim majicama i pantalonama. Kad se čarter gosti pojave s Louis Vuitton torbama, tipovima lažnih torbi dok ih ne napravite, znate da vas čekaju teška vremena.’
Rusi su istaknuti na popisima najmanje poželjnih posada superjahti. Mnogi od onih čiji brodovi nisu zaplijenjeni sada su usidreni u zemljama koje nisu potpisale međunarodne sankcije, primjerice Turska.
‘[Ruski gosti obično] žele ogromne porcije svega i ne žele mnogo zahvalnosti’, kaže White. Emma Ross opisuje oligarha koji je tijekom svog najma objavio da mrzi blagovaonski stol i stolice i da želi da se sve promijeni odjednom. “Bili smo miljama daleko na moru”, kaže ona. »Sve što smo mogli učiniti bilo je da ga pokušamo slatkorječiti. Durio se ostatak tjedna.’
‘Kada se čarter gosti pojave s Louis Vuitton torbama, tipovima lažiranja dok ne napravite, znate da vas čekaju teška vremena’
Ovakvi hiroviti zahtjevi ponekad su kap koja je prelila čašu za članove posade, kao i manijakalni režimi čišćenja: usisavanje zraka posebnim uređajem zvanim Rainbow; čišćenje unutrašnjosti slavina čačkalicama. ‘To je tako bizarno’, kaže Ross. ‘Nakon nekog vremena javlja se duboki osjećaj srama: zašto radim te stvari za te ljude? To vam nagriza osjećaj vlastite vrijednosti.’
Neki jednostavno daju otkaz, ali povremeno odlasci mogu biti dramatičniji, kao u slučaju ukrajinskog inženjera koji je uhićen na Mallorci ranije ove godine nakon što je pokušao potopiti jahtu na kojoj je radio, u vlasništvu Alexandera Mikheeva, izvršnog direktora ruske tvrtke za proizvodnju oružja . ‘Vlasnik ove jahte zarađuje za život prodajući oružje koje sada ubija Ukrajince’, rekao je policiji.
Ali za neke je privlačnost oceanskog života vrijedna nedostataka. Napojnice su svakako poticaj, a nisu svi gosti neugodni. Stella se prisjeća kako je posluživala kraljicu Elizabetu II., princa Philipa, kralja Charlesa i kraljicu Consort na Leander G. ‘Svi su bili tako ljubazni i ljubazni’, kaže ona. ‘[Kralj] Charles dao nam je lijepe kožne novčanike kao napojnicu. Sjećam se kraljice Elizabete koja je trčala po prolazu poput učenice.’
Bile su te pozitivne stvari koje su Whitea stalno vukle natrag. ‘Unatoč svemu kroz što sam prošla, postoji neka magnetska privlačnost’, priznaje. »Zlatne lisice, pretpostavljam. Vi ste na periferiji svog tog bogatstva i glamura, a to stvara ovisnost.
‘A ti dani plovidbe, bez gostiju, kada su zalasci sunca, dupini i kitovi, a vi skočite u ocean i otplivate do napuštene plaže s bijelim pijeskom, ono je što vas tjera da se vraćate po još.’