Mislav
Demokratizacija društvenih medija: Tisuće su se pridružile Mastodonu otkako je Twitter promijenio vlasnika
Twitter je promijenio vlasnika krajem listopada, a jedna vrlo slična društvena mreža doživjela je veliki priljev korisnika
Mastodon, decentralizirano mjesto za mikroblogiranje nazvano po izumrloj vrsti mamuta, zabilježilo je 120.000 novih korisnika u četiri dana nakon što je milijarder Elon Musk preuzeo Twitter, rekao je njegov osnivač rođen u Njemačkoj Eugen Rochko. Mnogi od njih bili su korisnici Twittera koji su tražili novo mjesto koje bi mogli nazvati svojim online domom.
Ti korisnici, znali oni to ili ne, slijedili su korake Rochka (29), koji je počeo kodirati Mastodon 2016. nakon što se razočarao u Twitter. “Razmišljao sam da mi je mogućnost da se putem kratkih poruka online izrazim prijateljima vrlo važna, važna i za svijet, te da to možda ne bi trebalo biti u rukama jedne korporacije”, kaže Rochko. “To je općenito bilo povezano s osjećajem nepovjerenja prema kontroli odozgo prema dolje koju je Twitter provodio.”
Mastodon, koji ponosno izjavljuje da “nije na prodaju” i ima oko 4,5 milijuna korisničkih računa, prilično je sličan Twitteru, nakon što korisnici prođu komplicirani proces prijave. Glavna razlika je u tome što to nije jedna kohezivna platforma, već zapravo skup različitih, neovisno vođenih i samofinancirajućih poslužitelja. Korisnici na različitim poslužiteljima i dalje mogu međusobno komunicirati, ali svatko može postaviti vlastiti poslužitelj i postaviti vlastita pravila za raspravu. Mastodon je neprofitna organizacija financirana od strane mnoštva koja financira puni rad Rochka — svog jedinog zaposlenika — i nekoliko popularnih poslužitelja.
Platforma nema moć prisiliti vlasnike poslužitelja da bilo što učine—čak ni da se pridržavaju osnovnih standarda moderiranja sadržaja. To zvuči kao recept za online utočište za krajnje desničarske trolove. Ali u praksi mnogi Mastodonovi poslužitelji imaju stroža pravila od Twittera, kaže Rochko. Kada se serveri za govor mržnje pojave, drugi poslužitelji se mogu udružiti kako bi ih blokirali, u biti ih izopćivši s većine platforme. “Pretpostavljam da bi se to moglo nazvati demokratskim procesom”, kaže Rochko.
Nedavni priljev s Twittera, kaže Rochko, bio je opravdanje. “Vrlo je pozitivna stvar ustanoviti da se vaš rad konačno cijeni i poštuje te šire poznat”, kaže. “Jako, jako naporno sam radio na promicanju ideje da postoji bolji način za društvene medije od onoga što dopuštaju komercijalne tvrtke poput Twittera i Facebooka.”
Što mislite o tome što Elon Musk radi na Twitteru?
Ne znam Čovjek nije posve shvatljiv. Ne slažem se s mnogim njegovim ponašanjima i donošenjem odluka. Mislim da je kupnja Twittera bila impulzivna odluka koju je ubrzo požalio. I da se zapravo doveo u situaciju koja ga je na neki način prisilila da se posveti dogovoru. A sada je u tome i mora se nositi s posljedicama.
Posebno se ne slažem s njegovim stavom o slobodi govora, jer mislim da to ovisi o vašem tumačenju onoga što sloboda govora znači. Ako dopustite najnetolerantnijim glasovima da budu glasni koliko žele, zatvorit ćete i glasove različitih mišljenja. Dakle, dopuštanje slobode govora samo dopuštanjem svakog govora zapravo ne vodi do slobode govora, već samo do septičke jame mržnje.
Mislim da je to vrlo jedinstvena američka ideja stvaranja ovog tržišta ideja gdje možete reći što god želite potpuno bez ograničenja. To je vrlo strano njemačkom načinu razmišljanja gdje je nama, prema našem Ustavu, naš prioritet broj jedan očuvanje ljudskog dostojanstva. I tako, govor mržnje nije dio njemačkog koncepta slobode govora, na primjer. Pa mislim da kada Elon Musk kaže da će sve biti dopušteno, ili što već, ja se općenito ne slažem s tim.
Kako na Mastodonu, s obzirom na to da je decentraliziran i da nemate ovlasti zabranjivanja korisnika, osigurati da je prostor gostoljubiv i siguran?
Pa, ovo je vrsta čudne dihotomije kako je to ispalo. S jedne strane, sama tehnologija omogućuje gotovo svakome da ugosti vlastiti neovisni poslužitelj društvenih medija i da s njime može raditi što god želi. Ne postoji način da Mastodon, tvrtka ili bilo tko doista—osim uobičajenih procedura za provođenje zakona—progoni bilo koga tko konkretno pokreće Mastodon poslužitelj. Način na koji biste zatvorili normalnu web stranicu je način na koji biste zatvorili Mastodon poslužitelj, tu nema razlike. S te strane, ispada da je to ultimativna platforma za slobodu govora. Ali očito je to samo nuspojava stvaranja alata koji može koristiti bilo tko. To je nešto poput automobila. Automobile koriste svi, čak i loši ljudi, čak i u loše svrhe, tu se ne može ništa, jer alat je vani. Međutim, mislim da je faktor koji razlikuje nešto poput Twittera ili Facebooka to što na Mastodonu, kada hostirate vlastiti poslužitelj, možete odlučiti koja pravila želite primijeniti na tom poslužitelju, što zajednicama omogućuje stvaranje sigurnijih prostora od njih inače mogli imati na tim velikim platformama koje su zainteresirane za pružanje usluga što većem broju ljudi, možda namjerno povećavajući angažman kako bi se povećalo vrijeme koje ljudi provode na webu.
Možete imati zajednice koje imaju puno stroža pravila nego što ih ima Twitter. A u praksi, mnogi od njih su [stroži]. I ovo je dio gdje se, opet, tehnologija presijeca sa smjernicama ili vodstvom tvrtke Mastodon. Mislim da smo, kroz način na koji javno komuniciramo, izbjegli privlačenje gomile ljudi kakve biste pronašli na Parleru ili Gabu, ili bilo kojim drugim internetskim forumima mržnje. Umjesto toga, privukli smo onu vrstu ljudi koji bi se umjereno protivili govoru mržnje kada pokreću vlastite poslužitelje. Osim toga, također služimo kao vodič za sve koji se žele pridružiti. Budući da na našoj web stranici i u našim aplikacijama nudimo zadani popis odabranih poslužitelja na kojima ljudi mogu stvarati račune. I kroz to, pobrinemo se da popis sastavljamo na takav način da svaki poslužitelj koji želi biti promoviran od nas mora pristati na određeni osnovni skup pravila, od kojih je jedno da nije dopušten govor mržnje, seksizam, rasizam, nema homofobije, niti transfobije. I kroz to osiguravamo da poveznica između Mastodona, brenda i iskustva koje ljudi žele bude mnogo sigurnije mjesto od nečega poput Twittera.
Ali što se događa ako ljudi puni mržnje ipak postave poslužitelj?
Pa, očito, oni se ne promoviraju na našoj web stranici “Join Mastodon” ili u našoj aplikaciji. Dakle, što god rade, rade sami i potpuno odvojeno, a ostali administratori koji vode svoje Mastodon servere, kada saznaju da postoji novi server za govor mržnje, mogu odlučiti da ne žele primati nikakve poruke s poslužitelja i blokirati ga sa svoje strane. Kroz, pretpostavljam da biste to mogli nazvati demokratskim procesom, mrski poslužitelj može biti izopćen ili se može podijeliti u osnovi, malu eho komoru, što, pretpostavljam, nije ni bolje ni gore od toga da su u nekoj drugoj eho komori. Internet je pun spama. Pun je zlostavljanja, naravno. Mastodon pruža mogućnosti potrebne za rješavanje neželjenog sadržaja, kako na strani korisnika tako i na strani operatera.
Zašto ste 2016. poželjeli krenuti u izgradnju ovakve usluge?
Sjećam se da jednostavno nisam bio baš zadovoljan Twitterom i brinuo sam se kamo će dalje ići. Nešto je vrlo upitno u njegovoj budućnosti. To me je natjeralo na razmišljanje da mi je, znate, mogućnost izražavanja na internetu svojim prijateljima putem kratkih poruka zapravo vrlo važna, važna i za svijet, i da to možda ne bi trebalo biti u rukama jedne jedine korporacije koja može samo radi s njim što god želi. Počeo sam raditi na svome. Nazvao sam ga Mastodon jer nisam vješt u imenovanju stvari. Samo sam birao što mi je u tom trenutku palo na pamet. Očito u to vrijeme nije bilo ambicija da se s time postigne veliki uspjeh.
Sigurno je poseban osjećaj vidjeti kako nešto što ste vi napravili raste iz ničega do mjesta gdje je sada.
Doista, jest. Vrlo je pozitivna stvar ustanoviti da je vaš rad konačno cijenjen i poštovan te šire poznat. Dugo se borim za to, Mastodon sam počeo raditi 2016., tada uopće nisam imao ambicije da to daleko ode. U početku je to bio uvelike hobistički projekt, a onda kad sam ga javno pokrenuo, činilo se da je pogodio barem tehničku zajednicu i tada sam dobio izvorne Patreonove pristaše koji su mi omogućili da preuzmem ovaj posao puno radno vrijeme. I od tada sam jako, jako naporno radio kako bih ovu platformu učinio što pristupačnijom i jednostavnijom za korištenje svima. I pogurati ideju naprijed, da postoji bolji način za društvene medije od onoga što dopuštaju komercijalne tvrtke poput Twittera i Facebooka.