7b6dd66eb57ccca93582bfa0ce3cb73c314eaad4.webp
Mislav

Genetski podaci: Stručnjaci iz genoma iščitavaju koliko visoka osoba može postati

Naša visina velikim dijelom ovisi o genima, ali ne samo. S novim podacima, stručnjaci mogu vidjeti tko doseže svoj puni potencijal – a tko zaostaje zbog vanjskih okolnosti.

Ako dijete želi znati koliko će biti veliko, može pogledati svoje roditelje. Geni određuju veličinu tijela do otprilike osamdeset posto. Međutim, genomi majke i oca ponekad se nasumično kombiniraju tijekom reprodukcije. Zato braća i sestre gotovo nikad nisu iste visine.
Istraživači su objavili studiju u časopisu Nature koja bi mogla dovesti do točnijeg predviđanja. Procijenili su genetske podatke gotovo 5,4 milijuna ljudi – i identificirali 12.111 različitih mjesta u genomu koja utječu na ljudski rast.

“Naša je studija najveća koja ispituje vezu između gena i ljudskih karakteristika”, piše Loïc Yengo, statističar sa Sveučilišta Queensland u Brisbaneu, Australija, i jedan od prvih autora studije u e-poruci. “Proučavali smo veličinu tijela kako bismo saznali više o temeljnoj biologiji rasta kostiju i kako bismo bolje razumjeli genetske uzroke određenih poremećaja rasta kostura.”

Čini se da su geni za rast kostiju raspoređeni u klastere

Dugo vremena znanstvenici nisu mnogo napredovali na ovom polju. Prije nekog vremena, kada su otkrili prvih četrdeset dijelova genoma koji utječu na veličinu tijela, razočarano su otkrili da ovim markerima mogu objasniti samo pet posto genetske varijacije. Time je postalo jasno da očito ne postoji samo nekoliko gena za tjelesnu veličinu, već vrlo mnogo, od kojih svaki ima samo mali utjecaj. Moglo bi biti toliko sićušno da ga možda nije moguće ni uhvatiti, pa strah nestaje.

12 111 položaja za visinu koji su sada pronađeni nisu ravnomjerno raspoređeni u genetskom materijalu ili genomu, već su u određenim regijama koje čine samo dvadeset posto genoma. To znači da su geni koji igraju ulogu u rastu kostiju raspoređeni u specifične klastere na genomu. No, markeri su u početku samo mjesta u genomu, a točan način na koji utječu na veličinu tijela tek treba istražiti.

U siromašnoj Sjevernoj Koreji ljudi su niži od ljudi u bogatoj Južnoj Koreji

Čak i bez ovih informacija, markeri su prikladni za predviđanje, prema statističaru Yengu. “S našom studijom već sada možemo predvidjeti visinu osobe malo bolje nego na temelju prosječne visine njihovih roditelja.” I što više markera neko otkrije, predviđanje postaje točnije.
Međutim, nipošto ne dosegne svatko svoju potencijalnu veličinu. Čak iu bogatim zemljama, a posebno u siromašnim zemljama, ima djece koja zbog nepovoljnih okolnosti zaostaju u rastu. Često su češće bolesni i moraju računati s kraćim životnim vijekom.

Nalazi o veličini tijela mogli bi biti zanimljivi i za medicinu: liječnici bi mogli prepoznati dosegnu li ljudi u određenom društvu stvarno veličinu tijela koju određuju njihovi geni – ili ne. Nizak rast bio bi znak životnih uvjeta s nezdravom prehranom, čestim bolestima i negativnim stresom – svi ti čimbenici sprječavaju osobu da postigne svoju biološki moguću visinu.

U prosjeku su muškarci u DDR -u bili dva centimetra niži od onih u SRNJ-u, ali su to brzo nadoknadili nakon ujedinjenja. U siromašnoj Sjevernoj Koreji ljudi su niži od ljudi u bogatoj Južnoj Koreji.

Nova analiza mogla bi omogućiti budućim kreatorima zdravstvene politike da identificiraju – i riješe – probleme koji usporavaju rast u skupinama stanovništva u nepovoljnom položaju.

Čak i genetski određena veličina tijela očito ima granice. Otprilike 150 godina u Njemačkoj je potpuno normalno da djeca narastu malo viša od svojih roditelja. Svakog desetljeća generacije su se povećavale za centimetar ili dva. U međuvremenu, čini se da je generacijski rast dosegao plato.

Nijemci su dosegnuli genetski maksimum rasta visine, objasnio je prije nekog vremena evolucijski doktor Frank Rühli sa Sveučilišta u Zürichu. Za muškarce je prosjek 180 centimetara.