Mislav
Globalni ekonomski odnosi: Kina, Rusija ili Zapad – u kojem je taboru Turska?
Turska želi imati koristi od novih opskrbnih lanaca - i privlači ulaganja iz EU-a. Istodobno, zemlja održava dobre kontakte s Rusijom i Kinom.
G. Dağlıoğlu, zašto bi europske korporacije trebale ulagati svoj novac u Tursku, a ne u neku drugu zemlju?
Dağlıoğlu : Turska je zaista puno postigla pod vodstvom predsjednika Erdoğana, posebno u području ekonomskih reformi. Stope rasta su stabilne i visoke. Prosječni rast od 2003. iznosi 5,4 posto godišnje. Kada je riječ o stranim ulaganjima, Turska se natječe sa zemljama istočne i srednje Europe, s Poljskom, Češkom i Ukrajinom. Naš ekonomski učinak veći je nego u bilo kojoj drugoj zemlji u regiji.
U Njemačkoj je iznimno visoka inflacija u Turskoj nedavno dospjela na naslovnice, kao i slabost lire. O kakvim reformskim uspjesima govorite?
Dağlıoğlu : Otkako je Erdoğan postao predsjednik 2003., radikalno je promijenio zakonodavstvo o izravnim stranim ulaganjima. Nekad su postojali složeni mehanizmi provjere stranih ulagača. Danas je, za razliku od prošlosti, moguće sporove voditi pred međunarodnim arbitražnim sudovima, a Turska poštuje njihove odluke. Možete kupiti zemljište, koje je još uvijek visoko regulirano područje u mnogim drugim zemljama. Turska se tako razvila u silu u regiji, silu.
Kako se to izražava?
Dağlıoğlu : Poslovni planovi naših investitora nikada nisu usmjereni samo na tursko tržište, već uvijek na regionalna i globalna tržišta. Turska je točno na raskrižju između Azije, Europe i Afrike. Zato smo puno novca uložili u infrastrukturu, u ceste, željezničke pruge i veze brzih vlakova. Drugi primjer je program javnih ulaganja za bolnice. To je bio faktor zašto je Turska uspjela dopustiti tvrtkama da posluju bez karantene tijekom cijele pandemije. Godine 2002. u Turskoj je bilo 28 zračnih luka, danas ih ima gotovo 60.
Jesu li svi otvoreni i stvarno rade?
Dağlıoğlu : Pa, definicija “otvorenog” naravno može biti drugačija. Zasigurno nisu svi izravno opsluženi od strane Turkish Airlinesa, ali sve koriste neki međunarodni zrakoplovni prijevoznici, neki iz Rusije, Europe, zemalja Zaljeva. Na ovom prekrasnom zemljopisnom položaju uspjeli smo izgraditi raznoliko gospodarstvo, s industrijama integriranim u globalne lance vrijednosti. Mnoge tvrtke koriste Tursku kao središte proizvodnje ili upravljanja za cijelu regiju. Mnogi ulažu u istraživanje i razvoj. Vjerujemo da upravo zbog toga možemo imati koristi od tendencija u globalizaciji poznatih kao »reshoring« i »friend shoring«.
Ima li Turska uopće dovoljno kvalificiranih radnika za to?
Znam tvrtke koje su se povukle iz istočne Europe jer tamo nisu mogle pronaći dovoljno zaposlenika – a zatim su došle u Tursku. Imamo veliki broj mladih talenata. Naše stanovništvo broji 85 milijuna ljudi, a svake godine raste za gotovo milijun. Svake godine stotine tisuća mladih ljudi završi fakultete.
Studije pokazuju da se mladi ljudi u Turskoj ne nadaju puno budućnosti. Mnogi mladi ljudi razmišljaju o emigriranju.
Dağlıoğlu : Nemam preciznih podataka o tome.
Zaklada Konrad Adenauer istražuje tu temu.
Dağlıoğlu : Nisam vidio ovu studiju. To nije baš u mom radnom području. Što mogu reći o portfelju izravnih ulaganja u Turskoj: Svi ovi projekti ovise o dostupnosti kvalificiranih zaposlenika. Vidimo da se tamo prijavljuju i mladi Turci.
Jedan čimbenik koji su mnogi ispitanici opetovano navodili kao problem je izuzetno visoka inflacija u Turskoj.
Dağlıoğlu : Inflacija je globalni fenomen. Također se mora razumjeti u smislu uvjeta u dotičnim gospodarstvima. Visoke stope inflacije vrlo su česte na tržištima u razvoju. Uspjeh današnjeg vodstva bio je i u tome što je vrlo visoku inflaciju s početka njihove vladavine početkom tisućljeća svelo na jednoznamenkaste vrijednosti. Zatim je došao pandemijski šok, sada kriza u Rusiji i Ukrajini, koja je izvršila veliki pritisak na cijene energenata. Nažalost, to su čimbenici izvan normalne kontrole.
Inflacija u Turskoj trenutno je najveća u svijetu. Dosegla je vrijednosti preko 80 posto, neke procjene za rast cijena hrane su i dalje znatno više. Središnja banka je zauzvrat očito promašila svoje inflacijske ciljeve i prije pandemije. Zašto turska središnja banka jednostavno ne učini ono što trenutno rade sve glavne središnje banke u svijetu – i povisi ključnu kamatnu stopu?
Dağlıoğlu : Ja nisam središnji bankar. Ali mogu vam objasniti razmišljanje predsjednika Erdoğana i naših ministarstava. Svi oni kažu da se radi o transformaciji strukture turskog gospodarstva. Riječ je o odmaku od uvoza i jačanju u preradi i izvozu gotovih proizvoda. Zato su nam prioritet investicije, izvoz i rast. Mislim da je to razumna i razumna strategija, jer naša zemlja svake godine mora otvoriti gotovo milijun novih radnih mjesta za rastuće stanovništvo.
Većina ekonomista i monetarnih političara diljem svijeta pretpostavlja da smanjenje inflacije zahtijeva, prije svega, povećanje ključnih kamatnih stopa. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan tvrdi suprotno, turska središnja banka ga slijedi i nedavno je čak snizila ključnu kamatnu stopu. Ova neortodoksna monetarna politika izazvala je pad lire. Kako na to reagiraju investitori?
Dağlıoğlu: Oni su toga svjesni i tome prilagođavaju svoje poslovne planove. Ali zbog ovakvog razvoja, osobito izvozno orijentirana poduzeća su u porastu. Ulagači svoj novac ulažu u područja u kojima mogu ostvariti prihode u stranim valutama. Ulaganje u izvozno orijentirane industrije prirodna je zaštita od inflacije i devalvacije lire.
Koji se sektori posebno dobro razvijaju?
Dağlıoğlu: Svaki projekt u svakom sektoru smatramo važnim. Ali ako pogledate udjele u ukupnom turskom izvozu, onda je vjerojatno značajan prometni sektor, strojarstvo i kemijska industrija.
Što je s novim tehnologijama i start-upovima?
Dağlıoğlu : U proteklom desetljeću razvio se tehnološki ekosustav. Postoje venture capitalists, akceleratorski i inkubacijski programi za startupe u ranoj fazi. Broj tehnoloških parkova povećan je na više od 60. Trenutno brojimo šest takozvanih jednoroga…
… dakle temelji poduzeća čija je vrijednost veća od milijardu dolara…
Dağlıoğlu : Jedan od njih je Getir, koji je sada međunarodno poznata služba za dostavu hrane. Dva druga jednoroga dolaze iz sektora e-trgovine, a dva su platforme za online igranje. Postoje i obećavajući manji start-upovi. Jedna od njih je modna platforma Modanisa za muslimansku modu, 85 posto prihoda dolazi od izvoza.
Definitivno iz Zaljevskih država?
Dağlıoğlu : Zapravo, njihova glavna tržišta su Europa, UK i SAD. Za pet godina također biste mogli dosegnuti vrijednost od milijardu dolara. Također očekujemo uspjehe na polju fintecha. Mrežne igre mnogo obećavaju. To odgovara DNK-u zemlje: za online igre potrebni su vam dobri programeri softvera, ali i kreativne vještine, skripte, grafički dizajn. Vrednovanje mnogih tvrtki u ovom području također je tako visoko jer razvijaju igre za svjetsko tržište. Kada igra postane hit u SAD-u, Japanu ili Europi, zarađuju stvarno velike novce.
Ali bilo je i mnogo kritika na račun stranih ulaganja u Turskoj. Priča se da je majka katarskog emira kupila velika imanja.
Dağlıoğlu : Ovo je čista spekulacija.
Kod mnogih Turaka budi nacionalne osjećaje. Treba li to područje možda više urediti?
Dağlıoğlu : Ne vidim nikakve statističke podatke koji bi ukazivali na trend koji bi nas trebao zabrinuti. Nema smisla usredotočiti se na probleme niže razine zbog nekoliko objava na društvenim mrežama. Oko 68 posto svih izravnih ulaganja u Tursku došlo je iz Europe, 8 posto iz SAD-a i samo 7 posto iz Zaljevskih država. Mislim da to naglašava stvarnu važnost različitih regija za Tursku.
Odnosi s Europom u posljednje su vrijeme bili vrlo napeti. Zar se to ne odražava na ulaganja?
Dağlıoğlu: Ulagače manje zanimaju političke rasprave, a više temeljni ekonomski podaci. Naravno, u opuštenoj atmosferi razgovaramo i o političkoj situaciji. Mnogi bi željeli razumjeti stavove Turske, kao što su nedavno učinili po pitanju ulaska Finske i Švedske u NATO. Ili pogledajte Ukrajinu: tvrtke žele znati zašto se Turska nije pridružila sankcijama Rusiji.
Zašto ne?
Dağlıoğlu: Mislimo da je važno da netko još uvijek može sjesti za pregovarački stol s Rusijom.
Tvrdili biste da ponekad prilično ozbiljne napetosti između Berlina i Ankare nisu utjecale na tursko-njemačke gospodarske odnose?
Dağlıoğlu: Danas smo u boljoj fazi. Moje osobno zapažanje je da je bitno jesu li tvrtke već u Turskoj ili se bavimo odlukama iz sjedišta matičnih kompanija u Europi. Tvrtke koje su već u Turskoj drže se svojih poslovnih planova, čak iu teškim vremenima. Situacija je nešto drugačija kod tvrtki koje za svoje investicijske projekte trebaju dobiti suglasnost centrale jer drugačije percipiraju rizik. Unatoč političkim napetostima, još uvijek je bilo mnogo pridošlica na tursko tržište.
Također iz Njemačke?
Dağlıoğlu : Iz Njemačke i mnogih drugih zemalja. Ali trenutno imamo i jako dobre odnose.
SPIEGEL : U svakom slučaju, bolje nego prije nekoliko godina.
Dağlıoğlu : Odnosi između dviju zemalja nikada nisu sasvim savršeni. Sukoba interesa uvijek ima. Važno je znati kako riješiti takve sukobe. Njemačke tvrtke su vrlo aktivne u Turskoj, u zemlji postoji ukupno 8.000 njemačkih kompanija. Njemačka je naš najvažniji trgovinski partner s trgovinskom razmjenom od preko 40 milijardi dolara.
Međutim, projekt svjetionika nikada nije ostvaren: planirana VW tvornica u Turskoj pokopana je zbog napetosti.
Dağlıoğlu : Nije pokopan.
Ali to zapravo nije provedeno, zar ne?
Dağlıoğlu : Recimo to ovako: ne samo proizvođači automobila, već sve velike korporacije imaju stalne planove za investicijske projekte u ladici. Neki su odobreni, neki odgođeni, neki zaustavljeni. Ali uvijek smo u kontaktu sa svim važnim tvrtkama. A što se tiče tvornice Volkswagen, nadamo se da ćemo dugoročno pokrenuti projekt.
Kad je projekt zaustavljen, kružile su glasine da je predsjednik Erdoğan dao izbaciti VW automobile iz službenih voznih parkova.
Dağlıoğlu : Nikad nisam čuo za to.
Spomenuli ste “prijateljsku podršku”, tendenciju da europske tvrtke radije imaju preliminarne proizvode proizvedene u savezničkim i bližim zemljama nakon što su mnogi opskrbni lanci prekinuti tijekom pandemije. Svjetsko gospodarstvo moglo bi se raspasti u velike blokove, nekoliko tabora. Turska se udvara europskim ulaganjima. U kom je taboru Turska?
Možda Tursku morate shvatiti na drugačiji način. Nalazimo se na jedinstvenom geografskom položaju, na raskrižju blokova na koje mislite. Turska je članica NATO-a, što puno znači. S druge strane, Rusija je naš susjed. Tako da ćemo sigurno nastaviti naše odnose s Moskvom na ovaj ili onaj način. U našoj povijesti bilo je faza u kojima je bjesnio rat između naših zemalja, a ipak je uvijek postojala gospodarska razmjena. Kinezi ulažu novac u Tursku, kroz našu zemlju prolazi južni koridor njihove inicijative “Pojas i put”.
Pekinški projekt trgovačke mreže koja obuhvaća cijelu Euroaziju, poznat i kao »Novi put svile«.
Dağlıoğlu : U isto vrijeme, SAD ostaje jedan od naših najvažnijih investitora. Umjesto blokovskog pozicioniranja Turske, možda možemo shvatiti njihovu poziciju kao neovisnog igrača koji balansira sve faktore.