bioloska-opasnot.webp
Mislav

Koje studije o COVID-u predstavljaju biološku opasnost?

Kontroverze oko studije koja je uključivala modificiranje SARS-CoV-2, virusa koji uzrokuje COVID, potaknule su istraživače da traže bolje smjernice od financijera

Kada su istraživači sa Sveučilišta Boston (BU) u Massachusettsu ubacili gen iz Omicron varijante SARS-CoV-2 u soj virusa s početka pandemije, pokušavali su shvatiti zašto Omicron uzrokuje blagu bolest.

Ali eksperimenti, opisani u preprintu od 14. listopada, zapalili su užarenu kontroverzu oko toga što je zaista rizično istraživanje SARS-CoV-2 – pogotovo sada kada velik dio svjetske populacije ima određenu imunološku zaštitu od virusa i lijekova za COVID-19 su dostupni.

Pitanje je trebaju li – i kada – istraživači koji modificiraju SARS-CoV-2 ili druge smrtonosne patogene obavještavati regulatore i agencije za financiranje poput američkog Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH) o svom radu, čak i ako agencije nisu financirale eksperimenti o kojima je riječ. Studije koje patogene čine prenosivijima ili virulentnijima ponekad se nazivaju istraživanjima ‘poboljšanja funkcije’.

Kontroverza koju je izazvala studija BU-a naglašava “nedostatak jasnoće koji ljudi imaju o tome koje točno vrste eksperimenata imaju koristi koje nadmašuju rizike i tko odlučuje kako će se sve pregledati”, kaže Jesse Bloom, evolucijski virolog u Fred Hutchinson Cancer Centeru u Seattleu, Washington.

“Doista su potrebne neke smjernice”, kaže Pei-Yong Shi, virolog s Medicinskog odjela Sveučilišta Teksas u Galvestonu, čiji tim traži dopuštenje od NIH-a za istraživanje može li SARS-CoV-2 razviti otpornost na antivirusne lijekove skupine se razvija.

SPIKE STUDIJA

Halabuka oko istraživanja BU započela je nakon što je tim predvođen Mohsanom Saeedom, virologom na Medicinskom fakultetu BU, objavio preprint na bioRxiv koji pokazuje da su svojstva Omicronova šiljastog proteina — dijela virusa koji mu omogućuje da zarazi ljudske stanice — možda ne objašnjava kliničku blagost slučajeva COVID-19 koje uzrokuje. Saeedov tim stvorio je novi soj SARS-CoV-2 stavljajući šiljasti protein iz linije Omicron BA.1 u okosnicu virusnog soja izoliranog u ranim danima pandemije.

Međutim, to nije bilo tako smrtonosno kao nepromijenjeni prednički soj SARS-CoV-2, koji je ubio svih šest miševa koji su bili zaraženi u studiji.

Ovo je istraživanje vrijedno jer sugerira da čimbenici koji određene vrste SARS-CoV-2 čine smrtonosnima mogu ležati izvan proteina šiljaka, kaže David Ho, virolog sa Sveučilišta Columbia u New Yorku. “No, izaziva zabrinutost to što imamo virus Omicron koji izbjegava mnoga antitijela, a opet je patogeniji od trenutne verzije Omicrona.”

Rad je odobrio odbor za biološku sigurnost BU-a, kao i bostonski gradski odbor za javno zdravstvo, a proveden je u biokontejniranom objektu koji se smatra sigurnim za rad sa SARS-CoV-2. Ali nejasno je je li studija BU bila u suprotnosti s bilo kojim pravilima koja reguliraju istraživanje rizičnih patogena. Prema trenutnim smjernicama, svako istraživanje koje financira Ministarstvo zdravstva i socijalnih usluga SAD-a (HHS)—čiji je NIH dio—za koje se može “razumno očekivati” da će potencijalni pandemijski patogen (PPP) učiniti virulentnijim ili prenosivijim treba biti podvrgnuto dodatnoj pregled.

Saeedov tim priznao je potpore Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti (NIAID) i drugih ogranaka NIH-a u pretisku. No, u priopćenju ovog tjedna, BU je rekao da su eksperimenti “provedeni sredstvima Sveučilišta u Bostonu”, što je rekao da znači da su izuzeti od dodatnog pregleda. Potpora NIAID-a dobila je priznanje “jer je korištena za pomoć u razvoju alata i platformi koji su korišteni u ovom istraživanju; nisu izravno financirali ovo istraživanje”, rekli su sa sveučilišta.

Što se tiče spektra istraživanja koronavirusa, eksperimenti su relativno niskog rizika, kaže Bloom. Hibridni virus potječe od dva soja koje su nadmašile uzastopne varijante, tako da je malo vjerojatno da bi se široko proširio ako bi ikada pobjegao. Shi ističe da je virus koji su istraživači stvorili manje patogen od soja predaka, s kojim laboratoriji diljem svijeta nastavljaju raditi.

„Ovu vrstu rada treba pažljivo pregledati i treba proći procjenu rizika i koristi. Ali ne bih ovo stavio u kategoriju najalarmantnijih vrsta studija o koronavirusu,” kaže Bloom. “Čini se krajnje nevjerojatnim da bi ovaj virus imao pandemijski potencijal.”

U priopćenju, NIH je rekao da nije financirao specifične eksperimente navedene u preprintu, te ispituje jesu li istraživanja i dalje pod njegovim nadzorom.

KOMUNIKACIJSKI KLJUČ

Shi kaže da prema njegovom iskustvu, redovita komunikacija između istraživača, financijera i lokalnih odbora za biološku sigurnost može spriječiti probleme i nesporazume poput one vezane uz BU studiju. Nakon takvih rasprava, njegov tim je stvorio slične sojeve kako bi proučio sposobnost varijanti da izbjegnu cjepiva koja su napravljena s oslabljenim oblikom SARS-CoV-2.

Kad su Luis Martinez-Sobrido i Chengjin Ye, virolozi s Teksaškog instituta za biomedicinska istraživanja u San Antoniju, željeli provesti eksperimente gotovo identične onima koje je opisao Saeedov tim, kontaktirali su NIAID, koji je podržavao istraživače kroz postojeću potporu.

NIAID i istraživački institucionalni odbor za biološku sigurnost dali su zeleno svjetlo za rad—uz uvjet da ako bilo koja od promjena značajno poveća patogenost soja kod životinja ili njegovu sposobnost replikacije u stanicama, istraživači će zaustaviti rad i brzo obavijestiti financijera. Martinez kaže da su njegove obveze jasne.

Hoov laboratorij, koji također dobiva sredstva od NIH-a, bio je jedan od svjetskih vodećih u proučavanju SARS-CoV-2 tijekom pandemije. Ho kaže da nije uvijek bilo jasno koja su istraživanja podložna reviziji, a koja ne, te se često provjeravao s dužnosnicima. Kad je njegov tim izvijestio o privatno financiranom radu koji je pokazao da SARS-CoV-2 može razviti otpornost na komponentu antivirusnog liječenja Paxlovidom, službenici NIAID-a stupili su u kontakt kako bi potvrdili da eksperimenti nisu bili pod njihovim nadzorom.

U drugom slučaju, Hoov tim uzgajao je virus u prisutnosti lijekova s ​​monoklonskim antitijelima, kako bi proučio njegovu sposobnost da razvije otpornost. Studije su identificirale mnoštvo mutacija koje izbjegavaju antitijela koje će se kasnije pojaviti u ograncima Omicrona, uključujući podlozu nazvanu BQ.1 koja će vjerojatno pokrenuti val infekcije kasnije ove godine.

Ali Ho kaže da je smanjio istraživanje i odlučio ne objaviti nalaze, zbog svoje zabrinutosti oko toga kako će službenici NIAID-a vidjeti rad ako bude javno objavljen. Agencija nije financirala te eksperimente, ali je poduprla povezani rad na karakterizaciji varijanti SARS-CoV-2. “Postoji mnogo vrijednih informacija koje su se mogle podijeliti, ali zbog tih zabrinutosti, to je zadržano”, kaže Ho.

BOLJE VODSTVO

Rasprava oko BU preprinta dolazi usred višegodišnjih napora da se revidiraju smjernice američke vlade za financiranje istraživanja koja uključuju poboljšana JPP (ePPP). U veljači je NIH zatražio od američkog Nacionalnog znanstvenog savjetodavnog odbora za biosigurnost (NSABB) da preispita svoju trenutnu politiku, postavljenu 2017. NSABB je objavio nacrt preporuka u rujnu, a planira objaviti svoje konačno izvješće krajem ove ili početkom sljedeće godine. . Jedna preporuka poziva na značajno širenje patogena koji bi mogli potpasti pod tu politiku.

Marc Lipsitch, epidemiolog na Harvardskoj školi javnog zdravstva TH Chan u Bostonu, kaže da nacrti preporuka pružaju više jasnoće, ali ne rješavaju temeljne probleme koje BU studija izaziva. Konačna politika trebala bi pokriti svako istraživanje ePPP-a provedeno u bilo kojoj američkoj instituciji—ne samo istraživanje koje financira HHS—i trebala bi dopustiti dodatni korak pregleda ako potencijal za stvaranje ePPP-a postane očit, čak i nakon što je projekt financiran, rekao je on. kaže.

Istraživači se nadaju da će ažuriranje dati jasnije smjernice o tome za koje istraživanje SARS-CoV-2 treba odobrenje NIH-a i kako agencija provodi svoj dodatni pregled. Dok Shi i njegov tim razvijaju antivirusne lijekove za COVID-19, želio bi proučiti koliko lako virus može razviti mutacije kako bi izbjegao lijekove i mogu li mutacije povezane s postojećim lijekovima osujetiti nove.

Ali kaže da još nije dobio jasne smjernice od NIH-a o tome koje pokuse može, a koje ne može raditi.

U nekim slučajevima, čini se da su rasprave vođene publicitetom oko eksperimenata kao što je studija BU, umjesto razmatranjem potencijalnih rizika i dobrobiti takvog rada, kaže Bloom. Najnovija kontroverza naglašava nepovezanost između načina na koji znanstvenici i javnost percipiraju rizik istraživanja određenih patogena, dodaje. “Važno je da znanstvenici prepoznaju da šira javnost financira sva ova istraživanja. I postoje dobri razlozi da ljudi žele više transparentnosti i razumijevanja.”