Borna

Plan Saudijske Arabije da postane zelena, a da pritom ostane svjetski broj 1 u izvozu nafte

Nakon oštre jutarnje sunčeve svjetlosti, istraživački centar je iznutra bio mračan i hladan. Tamo je ispred velikog monitora jedan inženjer kliknuo na slajd kako bi započeo dnevnu prezentaciju za svog posjetitelja: “Prema neto nultim emisijama ugljika”, pisalo je.

Ovo nije bila, kao što je slajd sugerirao, ekološka organizacija ili klimatska konferencija. VRIJEME je bilo dopušteno unutar inače tajnovitog centra za istraživanje i razvoj Saudi Aramca, diva na fosilna goriva koji zasjenjuje divove poput ExxonMobila i Chevrona. Čak i dok najveći svjetski izvoznik nafte užurbano crpi sirovu naftu i ulijeva je u trupove tankera, on glasno objavljuje svoje ambicije da postigne nultu neto emisiju ugljika unutar svojih granica do 2060. godine.

Za Saudijce – od kojih su dvije trećine mlađe od 35 godina – klimatske promjene nisu daleko pitanje. Ljetne vrućine redovito prelaze 120°F. Znanstvenici za klimu su prošle godine rekli kako vjeruju da bi temperature na Bliskom istoku mogle postati “potencijalno opasne po život ljudi” u godinama koje dolaze. “Ove zemlje već se suočavaju s krizom”, kaže Ali al-Saffar, analitičar za regiju pri Međunarodnoj agenciji za energiju u Parizu. “Oni imaju kožu u igri.”

Saudijci teško da su nedužni za globalno zatopljenje; ekolozi kažu da je Saudi Aramco proizveo više od 4% globalnih stakleničkih plinova od 1965. Ovdje na rubu arapske pustinje, Saudijska Arabija je crpila nesagledivu količinu nafte—oko 267 milijardi barela dokazanih rezervi nafte, ili oko 15% ukupno u svijetu—od 1930-ih, kada su kalifornijski divlji lovački lovci udarili u potok i pretvorili plemensko kraljevstvo u globalnu naftnu silu.

Više od 80 godina kasnije, dominacija Saudijske Arabije u svijetu nafte jedva se smanjila. Crpa gotovo 11 milijuna barela nafte dnevno — otprilike 1 od svakih 10 u svijetu — i prodaje više od 7 milijuna barela nafte na međunarodnim tržištima, zaradivši ogromna bogatstva za vladajuće kraljevske obitelji i njihovu državnu tvrtku Aramco, čiji je profit naglo porastao na oko 110 milijardi dolara prošle godine.

Pa ipak, nakon godina unosne proizvodnje, globalna kriza sada visi nad cijenjenim položajem Saudijaca. Gotovo sve zemlje obvezale su se na smanjenje upotrebe fosilnih goriva, daleko najvećeg izvora stakleničkih plinova na planetu. To bi moglo dovesti do najdramatičnije promjene u energiji otkako je era automobila počela prije više od jednog stoljeća. Za Saudijsku Arabiju, pitanje je može li ostati supersila u svijetu nafte i istovremeno se pridružiti globalnoj borbi protiv klime – ili će njezina sposobnost da diversificira svoje gospodarstvo udaljiti od goleme ovisnosti o nafti doći prekasno, podbaciti, ili se na neki drugi način dokazati da je, kako neki optužuju, samo na riječima svojim kritičarima.

Prijestolonasljednik Mohammed bin Salman obraća se forumu Saudijske zelene inicijative u Rijadu 23. listopada 2021.

Ako se kockanje Saudijske Arabije isplati, mogla bi izaći iz globalne energetske tranzicije kao nezamjenjiva svjetska sila na fosilnim gorivima – dok se ironično hvali zemljom čiste energije i ekološki prihvatljivom zemljom. “Oni vole pojesti svoj kolač i pojesti ga”, kaže Jim Krane, stručnjak za energetsku geopolitiku sa Sveučilišta Rice u Houstonu. “Ambicija Saudijaca je biti posljednji čovjek na globalnom tržištu nafte. Oni žele da posljednja kap izbušene nafte dolazi iz saudijskih polja.”

Tweet

Zemlja ima dovoljno novca za svoj grandiozni plan. Aramco je sada druga najvrednija tvrtka na svijetu (iza Applea), s tržišnom kapitalizacijom većom od 2,3 trilijuna dolara. Uz naglo povećanje cijena na benzinskim crpkama, njegova se zarada ove godine gotovo udvostručila. Ogromna naftna bogatstva dala su kraljevstvu od samo 35 milijuna ljudi dovoljno utjecaja da učinkovito diktira kvote unutar OPEC-a, međunarodnog kartela 13 najvećih zemalja proizvođača nafte, s potencijalom utjecaja na burze diljem svijeta.

Ta bi jedinstvena pozicija mogla trajati desetljećima, pogotovo jer de facto vođa zemlje, prijestolonasljednik Mohammed bin Salman, ili MBS, ima samo 37 godina i mogao bi vladati generacijama.

“Potražnja za naftom nastavit će rasti”, kaže saudijski ministar energetike princ Abdulaziz bin Salman – daleko stariji polubrat MBS-a – za TIME uz čaj u svom uredu u Rijadu. “Na kojoj razini, ne znam”, kaže. “Svatko tko vam kaže da dobro razumije kada, gdje i koliko, sigurno živi u zemlji mašte.”

Saudi Aramco postrojenje Shaybah Natural Gas Liquids (NGL) u pustinjskim dinama Empty Quarter

Prošle veljače, MBS je prebacio 80 milijardi dolara iz naftne kompanije u nacionalni fond državnog bogatstva, Javni investicijski fond ili PIF, kojim on predsjeda. Imovina fonda naglo je porasla od udara pandemije, na oko 620 milijardi dolara, otkako je kupio dionice zbog blokade kako bi uložio milijarde u Netflix, Carnival Cruises, hotele Marriott, kalifornijskog proizvođača električnih automobila Lucid Motors i druge dionice, kada su ih udarili globalne blokade.

Ta bi imovina mogla pomoći u financiranju vlastite energetske tranzicije Saudijske Arabije. Upravo kako se to odvija – kako se “rukuje” emisijama ugljika, kako to kaže Abdulaziz – ono je što zaokuplja brojne vrhunske vladine inženjere diljem zemlje. Napori su privukli određeni interes zapadnih investitora, čija se nelagoda zbog kršenja ljudskih prava u kraljevstvu sudarila s poslovnim zahtjevima.

Na rubu Riyadha jednog oštrog zimskog jutra, u Saudi Arabia King Abdullah Petroleum Studies and Research Center, poznatom pod akronimom KAPSARC, oko 15 stručnjaka okupilo se kako bi predstavili strategiju za TIME. Abdulaziz istraživače naziva “mojim mladim kadetima, nijedan stariji od 30 godina”. Mnoge od njih su žene, a mnoge su obrazovane u SAD-u.

Među planovima je mreža stanica za punjenje električnih vozila i projekt nadogradnje ureda i domova s niskoenergetskim sustavima električne energije—oko 33 solarna i vjetroelektrana su u izgradnji. Financiranje svega toga, kažu, nije problem, uz odobrenje kraljevske obitelji. “Imamo mandat od kralja da sve zgrade dodatno opremimo za energetsku učinkovitost,” kaže Mudhyan al-Mudhyan, iz National Energy Services Company. “Imamo vlastiti kapital za financiranje svih naših projekata, tako da ne moramo ići u banke ili bilo koje kreditne institucije.”

Možda najveći eksperiment koji se provodi nalazi se u NEOM-u, futurističkom gradu vrijednom 500 milijardi dolara koji se gradi od nule na sjeverozapadu zemlje. U teoriji, to će postati poligon za testiranje koncepata poput zračnih taksija i takozvanog zelenog vodika, stvorenog korištenjem obnovljive energije, a za koji se MBS pohvalio da će proizvoditi većinu električne energije za NEOM. Tvornica na zeleno gorivo gradi se u NEOM-u, po cijeni od 5 milijardi dolara. “To je jasan put prema prelasku iz laboratorija u istraživački centar, na potpuno razvijenu tehnologiju”, kaže Sadad al-Husseini, geolog koji je prethodno vodio Aramcoov odjel za istraživanje i proizvodnju, a sada vodi Husseini Energy Co., tvrtku za predviđanje i proizvodnju. konzultant za analizu u Aramcovom rodnom gradu Dhahranu. Aramcovo istraživanje uključuje pokušaje hvatanja i ponovne upotrebe ugljika izbačenog u atmosferu iz saudijskih naftnih polja. To je taktika na koju se Saudijska Arabija uvelike oslanja kako bi ispunila svoje ciljeve emisije. Iako je njegova učinkovitost još uvijek duboko neizvjesna, Saudijci su počeli hvatati ugljik, otpremajući ga s plinskog polja u pustinji u postrojenje udaljeno 52 milje, kako bi ga pretvorili u petrokemiju.

Inženjeri također istražuju način transporta “plavog” vodika – dobivenog iz prirodnog plina – u daleku Europu i Aziju. Saudijska Arabija – isporučila je prvu isporuku plavog amonijaka Japanu 2020. godine, za korištenje u proizvodnji električne energije, te je potpisala sporazum s Njemačkom o razvoju zelenog vodika. Aramco također radi na stvaranju sintetičkog goriva iz mješavine uhvaćenog ugljika i vodika, za koje tvrdi da će smanjiti onečišćenje iz običnih automobila za 80%. Tvrtka kaže da ga planira početi plasirati 2025.

Činjenica da Saudijska Arabija ima samo jednu naftnu tvrtku, i to u vlasništvu države, omogućuje joj nesmetano trošenje na istraživanja. “Nećete pronaći Exxon ili Chevron ili bilo koju od ovih tvrtki koja se bavi istraživanjem ovakvih stvari”, kaže Husseini. “Ako kažete ‘Napravite istraživački projekt koji se neće isplatiti 20 godina’, oni bi rekli ‘To nije naš posao’.”

Uz otvorenu količinu novca za trošenje, inženjeri predviđaju stvaranje novog izvoza za zemlju, posebice vodika. “Možemo razviti inženjerske tvrtke svjetske klase za projektiranje izvora ugljikovodika ili postrojenja u kraljevstvu, a također pružati tu uslugu svima koji su zainteresirani”, kaže Yehia Khoja, inženjer elektrotehnike školovan na Sveučilištu Stanford, koji je savjetnik ministarstvo energetike. U zelenoj Saudijskoj Arabiji, kaže, zemlja bi smanjila vlastitu potrošnju fosilnih goriva za oko milijun barela dnevno. Potom bi tu naftu mogla prodati na svjetskim tržištima i zarađivati gotovo 100 milijuna dolara dnevno, po sadašnjim cijenama. “Tako opravdavamo ekonomičnost ovog projekta”, kaže Khoja. On naziva plan zemlje “holističkim i uključuje sva rješenja. To je naš način da otvorimo put prema rješenju,

Znanstvenici koji se bave klimom odbacuju taj argument, optužujući Saudijsku Arabiju za “greenwashing” objavljujući svoju predanost smanjenju ugljičnog dioksida, dok istovremeno želi povećati proizvodnju nafte na 13 milijuna barela dnevno. Aramcovo smanjenje ugljika ne uključuje takozvane emisije Scope 3 nastale potrošnjom nafte, za koje znanstvenici vjeruju da predstavljaju većinu stakleničkih plinova fosilnih goriva. “Aramcovom pristupu postizanju smanjenja emisija nedostaje vjerodostojnost,” Carbon Tracker Initiative, financijski think tank sa sjedištem u Londonu i New Yorku, rekao je u izvješću iz srpnja. To nije samo problem planete. Saudijska Arabija koja voli naftu također bi se jednog dana mogla suočiti s padom prihoda od svoje energetske kompanije dok svijet prelazi na obnovljivu energiju. “Saudi Aramco pogoršava, a ne ublažava, svoju izloženost tranzicijskom riziku”, stoji u izvješću.

Donedavno je bilo nezamislivo da se Saudijska Arabija može smatrati pionirom u bilo kakvim globalnim ulaganjima, a kamoli u ublažavanju klimatskih promjena – i doista, mnogi sumnjaju da će to ikada biti. Strana ulaganja su pala nakon ubojstva Jamala Khashoggija, saudijskog novinara koji živi u Washingtonu, u listopadu 2018., kojeg su saudijski operativci ubili i raskomadali u konzulatu te zemlje u Istanbulu, a njegovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni.

Prošle je godine CIA zaključila da je MBS sigurno odobrio hvatanje ili ubojstvo Khashoggija, s obzirom na njegovu “apsolutnu kontrolu” nad saudijskim sigurnosnim službama. Usred globalnog bijesa zbog jezivog ubojstva, izvršni direktori i zapadni dužnosnici bojkotirali su te godine Inicijativu za ulaganja u budućnost, MBS-ovo vodeće okupljanje nalik na Davos u Rijadu.

Pa ipak, tri godine nakon Khashoggijeve smrti, strani ulagači vratili su se u Saudijsku Arabiju na snazi, okupili su MBS-ovu konferenciju Saudijske zelene inicijative prošlog listopada i privučeni mnoštvom potencijalnih poslova u jednom od najvećih energetskih planova igdje. Dok je rat bjesnio u Ukrajini, saudijski dužnosnici pozvali su glavne investitore s Wall Streeta na izložbu u New Yorku početkom travnja, kako bi predstavili svoj novi grad NEOM—ključni element zelenih planova zemlje.

I za ulagače i za političare sve je veće prihvaćanje da će prinčev mandat vjerojatno nadživjeti gotovo sve svjetske vođe – jedan od razloga zašto je predsjednik Biden konačno posjetio Rijad u srpnju, čak ga je i ugodno udario šakom. “Ideja da ćete se riješiti MBS-a i zamijeniti ga kanadskim parlamentom krajnje je naivna”, kaže David Rundell, bivši dugogodišnji američki diplomat u Rijadu i autor knjige o prijestolonasljedniku. “Alternativa je al-Qaida.”

Osjetno je olakšanje jer Khashoggijeva smrt nije imala dugotrajnog utjecaja na poslovanje. “Mislim da bi se moglo reći da smo krenuli dalje”, kaže Husseini, dugogodišnji izvršni direktor Aramca. “Ljudi su se možda držali i govorili: ‘Oh, nikad neću ići tamo’”, kaže. “Ali postoje osnove na svijetu. Morate održati gospodarstvo u pokretu.”

Čini se da je to jasno iz saudijske burze, poznate kao Tadawul, koja je u vlasništvu vlade preko svog suverenog fonda bogatstva. Njegov izvršni direktor, Khalid al-Hussan, procjenjuje da oko 14% dionica drže ne-Saudijci, koji kupuju dionice preko oko 2600 institucionalnih ulagača koji trguju na burzi. Kada je Tadawul djelomično izašao na burzu prošlog prosinca, bio je bombardiran zahtjevima za dionicama stranih ulagača, s upisima koji su dosegli 10 puta veći iznos od ponuđenog, prema Hussanu. “Susreo sam se s više od 100 međunarodnih investitora”, rekao mi je na dan zatvaranja prijava.

Ali da bi Saudijci nastavili privlačiti nove investitore, sve će više trebati tvrtke koje su (barem na papiru) predane borbi protiv klimatskih promjena. “Vidimo ovaj pritisak u SAD-u i Europi sve više i više u budućnosti”, kaže Hussan. Pitanja okoliša, kaže on, “pokretat će njihove investicijske odluke.”

Cijev u Hawiyah NGL Recovery Plant hvata ugljik za ponovnu upotrebu

Unutar Aramcovog kompleksa za istraživanje i razvoj u Dhahranu, postoji čvrsto uvjerenje da unatoč klimatskoj krizi, ne samo da će ostati golemi naftni div, već će se i povećati. Aramcovi inženjeri tvrde da bi se energetska tranzicija trebala usredotočiti na to kako bušiti naftu čišće, umjesto smanjenja količine pumpane nafte.

Istraživači tvrtke kažu da već surađuju s proizvođačima automobila (koje su odbili imenovati) na prelasku na motore na vodik; Nissan limuzina opremljena motorom na zeleni vodik stoji parkirana ispred ulaznih vrata kao primjer. Kratkom vožnjom udaljen je novi centar za umjetnu inteligenciju tvrtke, nazvan zgrada 4IR (četvrta industrijska revolucija). Jedan zaslon prikazuje plantaže mangrova koje je Aramco posadio u blizini svoje ogromne rafinerije Ras Tanura u Arapskom zaljevu; vegetacija djeluje kao prirodni sustav za hvatanje ugljika, izvlačeći emisije iz zraka i apsorbirajući ih u močvarnom tlu.

Ali srce zgrade 4IR je velika kružna kontrolna soba koja podsjeća na NASA-inu zemaljsku kontrolu u Houstonu. Ondje inženjeri nadziru svaku kap nafte koju Aramco pumpa na stotinama naftnih polja, sa 60 dronova i flotom robota koji usisavaju 5 milijardi podataka u stvarnom vremenu. Zaslon se obavija oko zidova, prikazujući mećavu grafikona i brojki – informacijski inženjeri kažu da mogu upotrijebiti za analizu kako nastaviti proizvoditi naftu uz smanjenje emisija. “Sve je u učinkovitosti i održivosti”, kaže jedan, vodeći me kroz centar.

Ekolozima se napori tvrtke Aramco čine kao posljednji dah naftnog diva koji pokušava zadržati globalnu klimatsku kampanju. “Aramco ne planira smanjiti proizvodnju nafte i plina do 2030.”, kaže ClientEarth, međunarodna ekološka pravna organizacija. Vlada, kaže se, “ima dugu povijest borbe protiv klimatskih promjena”.

Energetski analitičari kažu da su Saudijci — koji su od 1930-ih bušili naftu jeftinije nego itko drugi — dobro pozicionirani da pronađu rješenja za klimatsku krizu i da ih provedu. “Izgradili su puno znanja i iskustva i mnogo kapaciteta. Imaju infrastrukturu cjevovoda, infrastrukturu luka”, kaže Saffar iz Međunarodne agencije za energiju. Zemlja sada mora okončati svoju ogromnu ovisnost o prihodima od nafte i prijeći na čistiju energiju – što je težak dvosmjerni izazov, kaže Saffar. “Kada biste ih mogli natjerati da rade u istom smjeru, stvarno biste bili na putu”, kaže on. Pitanje je imaju li vladari Saudijske Arabije volje to učiniti, čak i uz rizik svojih golemih profita.