Mislav
Poremečaj osobnosti: Kako prepoznati psihopatu
Profesor objašnjava zašto su mnogi psihopati vrlo uspješni, kako ih prepoznati i kad su dobro maskirani te zašto su gori od narcisa.
Gospodine Schwarzinger, Vi ste profesor i stručnjak za kadrovsku psihologiju i s kolegom ste upravo objavili knjigu o “Maskama psihopata”. Što čini tipičnog psihopata, kako ga prepoznati?
Psihopatija je antisocijalni poremećaj ličnosti. Psihopat se uvijek fokusira samo na vlastitu dobrobit i potrebe, au njihovom provođenju zanemaruje sva pravila društvene interakcije; iskorištava druge ljude. Psihopati također imaju ozbiljno ograničen emocionalni život, nemaju suosjećanja, ne poznaju grižnju savjesti i ne boje se kazne. Zato se uopće mogu ponašati tako asocijalno. Njihov tipičan stil života je impulzivan, stalno traže zadovoljstvo, teški slučajevi su besciljni i žive za dan. Natprosječno velik broj psihopata postaju nasilni prijestupnici. Za psihopate je tipično da krše norme pristojnosti, kao i pravila i zakone.
Po čemu se razlikuju od narcisa?
Narcisi su mnogo konformističniji, svoje potrebe za potvrđivanjem pokušavaju ostvariti na društveno funkcionalan način, tj. bez puno uvreda. Nisu neustrašivi i nepokajnički, vrlo im je važno pozitivno utjecati na druge. Psihopate nije briga što drugi misle o njima, više su nekontrolirani. Iskreno rečeno, psihopati su puno gori od narcisa. Narcisi su samo arogantni i neugodni, ali obično nisu loši nasilni prijestupnici ili serijski kriminalci.
Ima li žena među psihopatama?
Među patološkim psihopatima, primjerice među izrazito nasilnim kriminalcima, jedva da ima žena kod kojih su psihopatske crte osobnosti toliko izražene da imaju klinički relevantan opseg. Ali u subkliničkoj verziji, tj. među osobama s nižim stupnjem psihopatije, ima i žena – iako manje nego muškaraca. Valja reći da se tradicionalno kriminalci prvenstveno ispituju na psihopatske karakteristike, a to su uglavnom muškarci. Alati za mjerenje rezultata psihopatije razvijeni su u zatvorskom kontekstu iu psihijatriji. Ono što je sada poznato: Žene kliničke psihopate više su relacijske u svojim prijestupima.
Zanimljivo je i drugo objašnjenje: Osobine bliske psihopatiji muškarce su u prošlosti činile reproduktivno uspješnim. Drugim riječima, karakteristike kao što su dominacija, agresivnost i spremnost na nasilje, težnja za moći, spremnost na rizik, fizička snaga, zahtjev za vodstvom, natjecateljsko razmišljanje i samopouzdanje. U prosjeku, žene imaju niže vrijednosti od muškaraca za sve ove karakteristike.
Koliki je udio psihopata s kojima se susrećemo u svakodnevnom životu?
Ako želite procijeniti konzervativno, možete pretpostaviti da su deset posto ljudi supklinički psihopati – to jest, sa slabo razvijenim psihopatskim osobinama. S druge strane, pravi psihopati čine tek jedan do dva posto populacije.
Kako znaš?
Iz forenzičke prakse i studija u općoj populaciji. Na primjer: kada se donose odluke o tome mogu li počinitelji biti pušteni, oni su često podvrgnuti pedantnoj istrazi. To uključuje testove psihopatije. I najkasnije tijekom tih testova, ali nerijetko već u tijeku procjene njihove osobnosti tijekom sudskog procesa, ističu se neki klinički dijagnosticirani psihopati. U zatvorima je to 10 do 15 posto. A iz studija s tim istim kliničkim testovima psihopatije u općoj populaciji, znamo da postoji samo oko jedan do dva posto kliničkih psihopata.
Zašto padamo na takve ljude, a ne shvaćamo da su psihopati?
Znaju se dobro kamuflirati, to je dio sindroma: ugađaju, pokazuju interes, šarmantni su, signaliziraju: sviđaš mi se. To nam se sviđa na prvu – ne dolaze samo iza ugla kao reketi. Ali možemo biti na oprezu: ako otkrijemo da nas prijatelji samo iskorištavaju, a inače se uopće ne zanimaju za nas, to je pokazatelj. Psihopati su ljudi koji nam baš i nisu prijatelji, čak i ako bismo htjeli u to vjerovati, a s vremena na vrijeme nam nešto daju. Ali iskreno i dugoročno gledano, omjer troškova i koristi takvog odnosa nije dobar. Psihopat će vas uvijek iskoristiti prije ili kasnije.
Što točno psihopati rade kada nas žele iskoristiti?
Prije svega, učinite se popularnim kod nas. Osim toga, signaliziraju nam sličnost i podudarnost, odnosno da smo s njima na istoj valnoj duljini, da bi nam mogli biti čak i dobri prijatelji ili partneri. Onda im vjerujemo. Zamka se često već zatvorila, jer smo uglavnom spremni izaći u susret onima koji su na našoj strani, odnosno posuditi im novac ili pomoći u hitnim situacijama. Mi razmišljamo i ponašamo se altruistički, ali ne i psihopati, oni misle samo na sebe, zanemaruju osnovne norme zajedništva. Ako i učine nešto za nas, bit će to velikom gestom, poput jednokratne pozivnice. Zauzvrat traže mnoge male usluge, često novac koji više nikad ne vide. Dakle, oni imaju više koristi od odnosa nego mi. Pravo prijateljstvo je obostrano, tako da psihopat nema prijatelje u uobičajenom smislu riječi, oni imaju samo kontakte od kojih svaki za njih ima određenu funkciju. Jedan je tu zbog novca, s drugim se viđa na zabavama, treći se koristi na poslu.
U svojoj knjizi pišete da su i trolovi često psihopati.
Da, postoje studije sa sjevernoameričkih i britanskih sveučilišta koje pokazuju da toksično internetsko ponašanje – od trolanja preko govora mržnje do internetskog zlostavljanja – nesrazmjerno provode psihopati. Podaci se utvrđuju pomoću testova osobnosti i eksperimenata; Sudionike istraživanja pitali su kako se ponašaju na internetu ili ih je pitali što misle o trolanju, na primjer. Pojedinci koji su sami prijavili maltretiranje ili koji su podržavali trolanje u eksperimentima imali su značajno više rezultate psihopatije. Dakle, ovo su korelativne studije – odnosi koji se statistički izvode iz skupova podataka.
A ako netko odbija nositi masku u pandemiji, znači li to da ima i psihopatske osobine?
Ne nužno, ali u europskim studijama temeljenim na anketama ljudi koji kažu da se ne pridržavaju pravila pandemije zapravo imaju znatno više psihopatskih osobina od drugih. Ali ti odnosi nisu jako jaki. Iznad svega, postalo je jasno da što su ljudi ugodniji i druželjubiviji, to se više pridržavaju pravila. Tolerancija je u ovom kontekstu suprotna psihopatiji, da tako kažem.
Provedeno je i istraživanje gdje većina psihopata živi.
Povezanost nije jaka, ali općenito gledano, psihopati češće žive u velikim gradovima. Jer tamo imaju mnogo prijedloga i mogućnosti za stimulaciju, primjerice veći izbor mijenjanja spolnih partnera i droga, ali i veću anonimnost za izrabljivačko ponašanje i kaznena djela.
Zašto i psihopate prepoznajete po seksualnom ponašanju?
To je izraz njihove težnje za stalnim zadovoljenjem potreba. Traže seksualno uzbuđenje i iskustva sve češće od drugih ljudi. Oni su kratkoročno orijentirani, imaju samo seks odnose, često veze za jednu noć, pokazuju malo emocija ili zanimanja za svoje partnere i malo kajanja ili odgovornosti za nedjela. To ide sve do upuštanja u seksualno nasilje. Silovatelji su vrlo često psihopati. Među njima ima više psihopata nego u općoj populaciji, posebice među onima koji su oboljeli od recidiva.
Natprosječno velik broj psihopata su i vrhunski menadžeri i direktori?
Da, postoji jedna američka studija koja je čak koristila pravu skalu kliničke psihopatije koja se inače koristi kod zatvorenika. A rezultat je da je među najvišim rukovoditeljima i izvršnim direktorima psihopatija tri do četiri puta češća nego u općoj populaciji. To je zato što su poslovne karijere, gdje možete zaraditi mnogo novca, vrlo zanimljive za psihopate.
Ne postaju medicinske sestre, iznimno cijene moć, status i novac. Primjerice, među studentima ekonomije više je psihopata nego među studentima psihologije. Šarmantni ste, samouvjereni i spremni riskirati. Uz to, neki psihopati na kraju postanu izvršni direktori jer je takvo ponašanje i potrebno i nagrađeno na tim pozicijama. No, evidentno nisu dobri menadžeri, naprotiv. Osim toga, treba reći da studije koje to dokazuju odražavaju vrijeme od 1980-ih naovamo. U to su vrijeme takve kvalitete bile traženije nego danas. Danas imate drugačiji pogled na gospodarstvo i postoje mnogi standardi usklađenosti. Stoga se ovo ponašanje više ne traži. Danas su timski igrači traženiji od sebičnosti 1980-ih i 1990-ih.
A ako za kolegu imamo psihopatu, kako to znati?
Najlošiju ocjenu postižu kada je u pitanju laka suradnja s drugima. Psihopati su teški kolege koji stvaraju probleme, izazivaju probleme i namjerno štete drugima. Općenito ne pomažu drugima. Međutim, ne postoji samo jedna karakterna crta, već tipičan obrazac: Takvi ljudi nemaju emotivnu vezu s drugima, hladni su u društvenoj interakciji, ne preuzimaju odgovornost za pogreške, krive druge, stalno mijenjaju svoje planove, često su prgave naravi , koleričan ili manipulativan i fokusiran samo na vlastiti napredak. Međutim, često su vrlo šarmantni i osvajaju važne osobe. Ako se to pojavljuje u obrascima, to su prvi pokazatelji.
Kako se postaje psihopat?
Dio toga je genetski. Čak i ako majka tijekom trudnoće pije puno alkohola ili je pod velikim stresom, to može utjecati na razvoj mozga u odgovarajućem negativnom smjeru. Nakon toga posebno važnu ulogu ima odrastanje djeteta. Teški, surovi uvjeti dodatno potiču razvoj psihopatije. Ako dijete ima takvu genetiku da ima nisku emocionalnost i strah od kazne, i ako stalno pretjeruje i izvlači se, onda će se to nastaviti. Primjer: Ako takvo dijete pogriješi i uzrokuje patnju drugome, ono to ne može primijetiti. Ako to onda kaznite, ne ide – ne vodi do uvida i promjene. S druge strane, ako mu objasnite što se događa s drugim djetetom, onda to može dovesti do više društvenog učenja. Dakle, ne morate se pozivati na osjećaje djeteta s psihopatskim sklonostima jer tako do njih ne možete doći. Umjesto toga, objasnite mu osjećaje drugih. I prije svega apelirati na vlastitu korist: ako to ne šteti drugima, dobiju natrag svoj džeparac i mogu kupiti sladoled.
Je li psihopatija izlječiva?
Kad dijete odraste, kasno je. Tada je to fiksna formacija poremećaja osobnosti koja više nije reverzibilna. To su vrlo jaki mehanizmi u mozgu, čak su i anatomski vidljivi, pa tu više ništa ne možete.