Putin-vladimir-1.webp
Mislav

Ruska smicalica ‘prljave bombe’

Neutemeljenim sugeriranjem da se Ukrajina sprema upotrijebiti “prljavu bombu”, Kremlj testira Zapad – i potencijalno izaziva nuklearni sukob.

Rusi su optužili Ukrajince da se spremaju upotrijebiti “prljavu bombu”, jer žele uzdrmati Zapad i zadržati korištenje ruskog nuklearnog oružja na stolu.

Racionalizacija za eskalaciju?

Tijekom vikenda, ruski ministar obrane Sergej Shoigu nazvao je svoje kolege u Sjedinjenim Državama, Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj i, što je zanimljivo, Turskoj. U tim pozivima Šojgu je tvrdio da se Ukrajina sprema upotrijebiti “prljavu bombu”, koja bi navodno omogućila Rusiji da otvori vrata odmazdi nuklearnim oružjem. Danas je general Valerij Gerasimov, načelnik ruskog Glavnog stožera, pozvao svoje američke i britanske kolege da pokrenu isti slučaj.

Što je prljava bomba i koja je svrha iznositi ovu tvrdnju?

Prljava bomba zapravo nije nuklearna bomba. To je, da upotrijebimo nezgrapni izraz koji profesionalci primjenjuju, radiološki uređaj za raspršivanje, što je samo drugi način da se kaže da je to konvencionalni eksploziv omotan oko puno opasnog radioaktivnog materijala. Kad bomba eksplodira, to nije nuklearna detonacija, već samo normalna eksplozija nečega poput TNT-a ili drugog streljiva. Razlika je u tome što ova konvencionalna eksplozija širi puno radioaktivnog materijala, truje sve u blizini i čini područje vrlo opasnim—možda čak i neprohodnim. Oružje unutar prljave bombe može biti nešto visoko radioaktivno: otpad nuklearnog reaktora, ostaci nuklearnog oružja, čak i radiološki materijali iz bolnice.

Ova prljava bomba bi mogla biti dio priprema za rusku operaciju pod lažnom zastavom, u kojoj će Rusi upotrijebiti vlastitu prljavu bombu, možda na okupiranim područjima Ukrajine ili blizu ruske granice; okriviti Ukrajinu, a zatim zatražiti da se Ukrajina preda, ili će se suočiti s nuklearnom odmazdom. To bi također mogao biti način da se prijetnjama eskalacije pokušaju zastrašiti zapadne pristaše Ukrajine.

Tada bi mogla izdati ultimatum Ukrajincima koji bi rat uzdigao do nuklearne krize (što je vjerojatno jedini način na koji Moskva misli da može pobijediti, sada kada ruska vojska leži u komadima na bojnom polju).

Rusi bi se, u takvom gambitu, vjerojatno kladili da će lažna prljava bomba ublažiti mrlju “prve upotrebe” bilo koje ruske odluke da napadnu – ili kako bi oni gotovo sigurno rekli u ovom scenariju, “uzvrate” – nuklearnim oružjem. S nuklearnim oružjem koje je sada u igri, Zapad bi morao odlučiti koliko će se posvetiti nuklearnom odvraćanju u ime Ukrajine.

Zašto Rusi sada guraju ovu zavjeru? Pretpostavljam da je pokušaj da se nuklearna pitanja vrate u igru, ​​ukorijenjen u spoznaji ruskog predsjednika Vladimira Putina da se još jednom ponizio svojim bezobraznim spletkama da procesuira rat koji je gubio od prvih dana. Konkretno, njegov pokušaj da unovači 300.000 ruskih muškaraca bio je politička katastrofa; neki izvještaji sugeriraju da je dvostruko veći broj Rusa već pobjegao iz svoje zemlje, a čak je i Putin priznao “pogreške” i odustao je barem dijelom od bezumnog uvlačenja svojih mladića.

Dakle, prijetnja ovom smicalicom prljave bombe i riskiranje naknadne eskalacije ima smisla ako ste u bunkeru ispod Kremlja (zato mislim da je to Putinovo rezoniranje), ali u stvarnosti je krajnje bezobzirno i nepromišljeno.

Kao prvo, nitko neće povjerovati u priču o prljavoj bombi. Amerikanci, Francuzi i Britanci su to već rekli Rusima. (Još nemamo očitavanje Turaka, ali ne mogu zamisliti da oni vjeruju u ovu fantaziju ništa više od ostalih NATO saveznika.) Putinu to možda nije važno, vjerojatno mu je stalo samo da dovoljno Rusa vjeruje to. Ali i taj plan bi se mogao obiti o glavu: jedna prljava bomba ruske proizvodnje praćena nuklearnom krizom mogla bi uspaničiti rusku javnost više nego što Putin očekuje.

I premda Rusi možda misle da će ih nazvati “drugom” upotrebom u znak odmazde – neće. Putin se vjerojatno kladi da će svijet ustuknuti nakon nekih rutinskih osuda, ali priča oko prljave bombe će se vrlo brzo srušiti, a Rusija će se razotkriti kao nuklearni agresor, što bi ostatak svijeta moglo konačno navesti na zaključak da je ovaj režim nepodnošljiva prijetnja globalnom miru i sigurnosti.

Putin bi se tada mogao naći u nuklearnom sukobu sa Zapadom koji ne želi ni on ni mi, ali do njega će svejedno doći zbog njegove vlastite nesposobnosti da predvidi posljedice svojih postupaka. Ne želim nagađati o tome kako bi do takve veće krize moglo doći, ali ako Rusi biraju ovaj očajnički put, postoji više puteva koji bi mogli dovesti do velikog nuklearnog sukoba između Istoka i Zapada.

Putin se, još jednom, kocka sa životima vlastitog naroda i svijeta, i možemo se samo nadati da Moskva sada razumije – kroz upozorenja iz Washingtona, Londona, Pariza i (idealno) Ankare – da smo prozreli ovaj pokušaj prijevare, te da će takva eskalacija samo ubrzati poraz Rusije i ugroziti stabilnost same ruske nacije.