Kaja Kallas finska premijerka ocijeni
Borna

Tko će biti sljedeći šef NATO-a?

Zakulisna prepirka oko toga tko bi trebao naslijediti Jensa Stoltenberga počela je ozbiljno, s fokusom na žene.

Ruski rat protiv Ukrajine dao je NATO-u obnovljeni osjećaj njegove vitalne uloge u obrani Europe. Uz rizike eskalacije i šireg rata, ovo bi razdoblje moglo biti jednako važno kao i bilo koje u povijesti 73-godišnjeg saveza, koji je osmišljen kako bi odvratio Sovjetski Savez.

S mandatom sadašnjeg šefa NATO-a, Jensa Stoltenberga , koji bi trebao završiti sljedeće jeseni, natezanje među saveznicima oko toga tko bi ga trebao zamijeniti počelo je ozbiljno, a bojne linije u natjecanju već se počinju formirati, prema američkim dužnosnicima upoznatim s rasprava.

Iako su dužnosnici upozorili da su ovo rani dani i da vrlo često imena koja prva isplivaju na površinu ne prežive pregovaranje između 30 članica NATO-a, rekli su da se u Washingtonu pojavila jedna glavna kandidatkinja: Chrystia Freeland, 54, kanadsko-ukrajinska zamjenica premijera i ministar financija Kanade.

Gospođa Freeland, 54, bivša novinarka (koja je udana za novinara The New York Timesa), također je bila ministrica vanjskih poslova Kanade. Njene prednosti su značajne: govori engleski, francuski, talijanski, ukrajinski i ruski; vodila je komplicirana ministarstva; dobra je na konferencijama za novinare i drugim javnim nastupima; i bila bi prva žena i prva Kanađanka koja je ikada vodila NATO.

Sjedinjene Države ne ističu američkog kandidata, budući da je američki general tradicionalno vrhovni zapovjednik savezničkih snaga u Europi, ali razumljivo ima snažan glas u izboru.

Sjedinjene Države ne ističu američkog kandidata, ali u Washingtonu se Chrystia Freeland, zamjenica premijera i ministrica financija Kanade, smatra jakim izborom.Sjedinjene Države ne ističu američkog kandidata, ali u Washingtonu se Chrystia Freeland, zamjenica premijera i ministrica financija Kanade, smatra jakim izborom.

Europska unija želi da sljedeći šef NATO-a bude iz zemlje članice - 21 od njezinih sadašnjih 27 država pripada savezu. A pod pretpostavkom da su Švedska i Finska odobrene za članstvo u NATO-u, Europska unija bi imala 23 od 32 članice.

Tweet

Iako se Europljani tek trebaju okupiti oko jednog kandidata, i oni imaju nekoliko jakih kandidata koji su žene, uključujući Kaju Kallas, 45, premijerku Estonije; Zuzana Caputova, 49, predsjednica Slovačke; i Kolinda Grabar-Kitarović (54), koja je bila predsjednica Hrvatske od 2015-20, bila je hrvatska veleposlanica u Washingtonu i radila je u NATO-u kao pomoćnica glavnog tajnika za javnu diplomaciju.

Britanija, koja je napustila Europsku uniju, ali ne i NATO, ima protukandidata u Benu Wallaceu (52), svom ministru obrane. Neki su dužnosnici sugerirali da je ostao na tom radnom mjestu usprkos veselju britanske vlade ne samo kako bi osigurao stabilnost u podršci Ukrajini, već i kako bi povećao svoje izglede za mjesto u NATO-u, koje London silno želi kao još jedan simbol svog post-Brexita angažman u svijetu.

Osoba koja dobije posao nedvojbeno će preuzeti dužnost u jednom od najkritičnijih trenutaka u povijesti saveza. Rat u Ukrajini značio je više NATO trupa na ruskim granicama, potencijalne nove članice u Švedskoj i Finskoj te nove zahtjeve za novcem i opremom. Dok NATO djeluje konsenzusom, njegov šef igra važnu ulogu u usklađivanju zahtjeva svojih država članica i artikuliranju stajališta Zapada globalnoj publici.

Postoje problemi sa svim mogućim kandidatima, a također je moguće, sugerirao je dužnosnik NATO-a, da bi se države članice mogle dogovoriti produžiti mandat gospodina Stoltenberga za još jednu godinu. (G. Stoltenberg, 63, tražio je produljenje od dvije godine zbog rata i dobio je godinu dana, ili do sljedećeg rujna.)

Članovi Vijeća ministara obrane NATO-a sastali su se prošlog mjeseca u sjedištu organizacije u Bruxellesu. NATO je pronašao obnovljeni osjećaj svoje vitalne uloge od početka rata u Ukrajini.Članovi Vijeća ministara obrane NATO-a sastali su se prošlog mjeseca u sjedištu organizacije u Bruxellesu. NATO je pronašao obnovljeni osjećaj svoje vitalne uloge od početka rata u Ukrajini.

Izbor bi također mogao biti kompliciraniji zbog izbora u proljeće 2024. koji će izabrati novo vodstvo Europske unije. To pokreće duboko konkurentni proces među državama članicama dok dijele poslove.

Općenito, rekao je dužnosnik NATO-a, Washington želi izbjeći mogućnost da se na sljedećeg čelnika NATO-a gleda kao na utješnu nagradu jer nije osigurao važno mjesto u EU, pa bi radije da se izbor napravi prije tih izbora. I Washington i Bruxelles žele zaključak prije sljedećih američkih predsjedničkih izbora u studenom 2024.

Posljednja dva šefa NATO-a, gospodin Stoltenberg iz Norveške i Anders Fogh Rasmussen iz Danske, obojica su bili šefovi vlada. Ali to nije nužno bilo pravilo.

Kritičan čimbenik bit će kada bilo koji od kandidata podrži Ukrajinu u ratu protiv Rusije. Koliko god se snažno protivile ruskoj invaziji na Ukrajinu, zemlje zapadne Europe, poput Francuske i Njemačke, žele gledati dalje od dana kada će rat završiti, na ovaj ili onaj način, i željet će nekoga tko je spreman pokušati stvoriti novi, stabilniji odnos s Moskvom.

Estonka, gospođa Kallas, bila je snažna u podršci Ukrajini i vrlo glasna, podižući svoj međunarodni profil, ali moguće je da bi se bilo tko iz baltičkih naroda ili Poljske, bez obzira na njihove kvalitete, smatrao previše žestokim antirusom za ostatak NATO-a. Gospođa Kallas se protivila bilo kakvim pregovorima s Vladimirom V. Putinom, predsjednikom Rusije, i optužila je Rusiju za genocid u Ukrajini.

Premijerka Estonije Kaja Kallas također se smatra kandidatkinjom za tu ulogu, iako bi neki mogli smatrati da je previše žestoko antiruski nastrojena.
Gospođa Freeland također snažno podupire Ukrajinu i njezinu borbu protiv ruske agresije, ali za razliku od Estonije, Slovačke ili Hrvatske, Kanada zaostaje u NATO-u po tome koliko troši na obranu, daleko od 2 posto bruto domaćeg proizvoda koliko zemlje članice navele su kao svoj cilj do 2024.

Ipak, Kanada je pružila znatnu gospodarsku i vojnu potporu Ukrajini, odmah nakon Njemačke i odmah ispred Poljske, iako daleko iza Sjedinjenih Država i Britanije.

Stavovi gđe Freeland o Ukrajini također bi za neke mogli biti prejaki. Otišla je u Kijev 2014. kako bi proslavila svrgavanje ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča kojeg podržava Kremlj i susrela se s tamošnjim dužnosnicima. Na njezinu žalost, Rusija ju je tada stavila na sada poduži popis zabranjenih osoba.

Postoji i starija zabrinutost, koju je odbacio premijer Justin Trudeau, da je njezin ukrajinski djed, zahvalni imigrant u Kanadi, kao mlađi čovjek bio uključen u ukrajinski nacionalistički pokret koji je u nacistima vidio korisnu prepreku za suprotstavljanje Sovjetima.

Do kraja života, napisala je gospođa Freeland 2015. u eseju pod nazivom “Moja Ukrajina”, njezini baka i djed s majčine strane “sami su sebe vidjeli kao političke prognanike s odgovornošću da održe na životu ideju nezavisne Ukrajine, koja je posljednji put postojala, nakratko , tijekom i nakon kaosa ruske revolucije 1917. Nastavila je: “Taj se san zadržao u sljedećoj generaciji, au nekim slučajevima i generaciji nakon toga.”

Gospođa Freeland je preko glasnogovornika jasno dala do znanja da je aktivno angažirana na svom trenutnom poslu i da sama nije istaknula svoje ime. “Gđa. Freeland već ima važan posao i usredotočena je na služenje Kanadi i Kanađanima”, rekao je njezin glasnogovornik Alex Lawrence.