Mislav
Umjetna inteligencija – Ne može zamijeniti liječnike, ali ih može rasteretiti
Koliko je korisno, razumno i sigurno dopustiti umjetnu inteligenciju kao alat za rasterećenje osobnih, općih i obiteljskih liječnika?
Pandemija covida-19 je na vrlo bolan način pokazala da je usko grlo u pružanju adekvatne i responzivne medicinske skrbi dovoljan broj kvalificiranog osoblja – liječnika, medicinskih sestara, laboranata… a ne tehnička i prostorna opremljenost zdravstva.
Nitko, barem u ovom desetljeću, ne očekuje da će ovi programi u potpunosti zamijeniti liječnike – čak ni u velikim raspravama, ali njihov doprinos može biti značajan, pogotovo tamo gdje postoji nedostatak zdravstvenih usluga, bilo kronično zbog manjkavog zdravstvenog sustava ili akutno zbog povećanog opterećenja tijekom hitnih stanja kao što su epidemije.
Najviše pomažu tamo gdje nedostaje liječnika
Kao pomoć liječnicima primarne medicine, koji su nerijetko i opterećeni raznim administrativnim poslovima, na prijemima i trijaži pojavljuju se računalni programi čije odluke, odnosno preporuke, vode algoritmi umjetne inteligencije.
Botovi mogu savjetovati bez prekida
Medicinsko znanje i iskustvo su neprocjenjivi, ali ovi računalni programi i poslužitelji (botovi) koji stoje iza njih imaju i neke važne prednosti: ne umaraju se (osim ako im nestane struje ili interneta), mogu raditi u bilo koje vrijeme i neprekidno, stalno uče, prilagođavaju se i usavršavaju, a njihova je operacija jeftinija i od niske liječničke plaće.
Diljem svijeta ubrzano se skupljaju iskustva o tome kako ovakvi računalni programi mogu pomoći u pružanju bolje medicinske skrbi. Vrijeme koje liječnik ne troši na jednostavna i ponavljajuća pitanja je vrijeme u kojem će obavljati intervencije u kojima je njegova uloga nezamjenjiva.
Pandemija, poput mnogih aspekata digitalne transformacije, ubrzala je usvajanje ovih botova, posebno u Europi i SAD-u. Tako je, primjerice, kalifornijska zdravstvena mreža Sutter Health, koja uključuje 24 bolnice i 200 klinika i time se svrstava među najveće zdravstvene sustave u zemlji, “pregledala” više od 30 tisuća ljudi i gotovo 3500 njih uputila na daljnje liječenje – uglavnom od video poziv s liječnikom.
U Europi je botovima povjereno savjetovanje i odgovaranje na opća i osnovna pitanja o bolesti covid-19, a ne trijaža. Česi su među prvima dobili svoju virtualnu sestru Anežku , dok se na istim IBM-ovim tehnologijama stvara shrvatska sestra koja još uči.
Zbog hitnosti situacije, diljem svijeta ubrzano se skupljaju iskustva o tome kako ovakvi računalni programi mogu pomoći u pružanju bolje medicinske skrbi. Vrijeme koje liječnik ne troši na jednostavna i ponavljajuća pitanja je vrijeme u kojem će obavljati intervencije u kojima je njegova uloga nezamjenjiva.
Botovi će znati sve više i više
Botovi mogu dati savjete, mogu dati argumentirane savjete o tome je li potrebna medicinska intervencija i na koji način (osobno, video linkom, pismom ili telefonom), u najočiglednijim slučajevima mogu ponuditi i diferencijalne dijagnoze i savjete na temelju vjerojatnosti pojedinačna bolest.
Ubuduće će botovi moći utvrditi jesu li potrebne daljnje istrage, snimke ili specijalistički pregledi. Možda ćemo im jednog dana lakše povjeriti i prijedloge za recepte za lijekove – već je, primjerice, jedan takav sustav koji su razvili Google i Sveučilište u Kaliforniji točno predvidio liječničke recepte u 75 posto slučajeva.
Liječnici moraju imati posljednju riječ
Ali za širu upotrebu, 75 posto je još uvijek preniska stopa uspješnosti, ali brojke se stalno poboljšavaju. Što više različitih kliničkih slučajeva algoritam uči, to je bolja pouzdanost, koja dolazi s vremenom.
Pritom je važno mudro znati koji se poslovi mogu povjeriti botovima, jer odgovornost za liječenje mora biti i uvijek jest na strani liječnika, koji ipak znaju uzeti u obzir sve relevantne čimbenike. Algoritam će biti dobar onoliko koliko su veliki i reprezentativni uzorci na kojima je treniran, upravo je nereprezentativnost učenja veliki razlog netočne izvedbe.
Ulogu umjetne inteligencije u poboljšanju zdravstvene skrbi prepoznaju i znanstveni časopisi i strukovne organizacije, uključujući i Svjetsku zdravstvenu organizaciju.
Pred botovima je još dug put, od toga da budu empatičniji prema pacijentima i samim time prihvatljiviji za njih, do adekvatnog vrednovanja njihovog rada pri plaćanju računa u zdravstvenim osiguravajućim društvima. Ali to je put kojim su krenule mnoge tehnologije, uključujući i telemedicinu.
U svakom slučaju, ne možemo (još) dopustiti da botovi zamijene liječnike, ali svakako možemo dopustiti da im pomognu u radu i rasterete ih u poslovima gdje njihove mogućnosti nisu isključive za uspješan ishod.