Borna
U kilogramu brašna 150 grama manje. Prijevara ili zakonsko odstupanje?
Državni zavod za mjeriteljstvo, koji prati količinu namirnica u pojedinim proizvodima, svake godine zaprimi nekoliko pritužbi da je potrošač kupio proizvod koji je, primjerice, sadržavao manje brašna nego što je zajamčeno na pakiranju. “Imali smo slučaj da se potrošač žalio da je pileće meso presvijetlo, a kontrola je pokazala da prilikom vaganja nije uzeo u obzir gubitak mase mesa zbog mulja koji je ostao u ambalaži ili pakiranju. Koliko je pritužbi opravdanih, a koliko ne?
Je li jedan kilogram brašna koje kupimo u trgovini doista jedan kilogram brašna? , Korisnik Twittera podijelio je fotografiju pšeničnog brašna. Na paketu je pisalo da je neto količina brašna jedan kilogram, ali kada je kod kuće izvagao proizvod, vaga je pokazala 150 grama manje. Pitao se, pokušava li prodavač na ovaj način prevariti potrošače.
Svake godine Zavod za mjeriteljstvo zaprimi nekoliko pritužbi potrošača koji su kupili proizvod lakši od količine navedene na pakiranju. “U većini slučajeva naša kontrola kod proizvođača ne potvrđuje nesukladnost, a potrošač nije imao sreće što je kupio lakši proizvod koji je zakonski dopušten.” Određena odstupanja dopuštena su Pravilnikom o količinama pretpakiranih proizvoda , “ali ona ne smiju uvijek biti na štetu kupca” i moraju odgovarati prosječnom sustavu. (Uzmimo za primjer kilogram brašna. U cijeloj seriji proizvoda udio brašna može biti manji ili veći od neto količine navedene na pakiranju, ali prosječna težina svih proizvoda mora biti najmanje jedan kilogram.)
Važna je i tzv. margina pogreške , odnosno za koliko se grama stvarni sadržaj može razlikovati od onog navedenog na pakiranju. U praksi to znači da proizvod s neto količinom od 100 grama može biti 4,5 grama lakši. Proizvod koji bi prema oznaci na pakiranju trebao težiti jedan kilogram, smije biti 15 grama lakši. Ali u cijeloj seriji proizvoda, 2,5 posto proizvoda može biti ispod granice grešaka. Tako ti proizvodi mogu biti i lakši, ali stvarni sadržaj nije ograničen prema dolje i odstupanja mogu biti i veća.
Za neke proizvode označene oznakom EEC “e”, primjerice Delamarisove riblje proizvode ili dječju hranu Fructala, propisi su drugačiji. Tamo je zakonska granica postavljena dvostrukim dopuštenim odstupanjem, ali proizvođač ne smije staviti na tržište 2,5 posto proizvoda ispod granice neispravnosti.
Zavod za mjeriteljstvo uvijek provjerava količinu proizvoda kod tvrtke koja pakira proizvode. “Zakonski uvjet je da mase moraju biti odgovarajuće kod proizvođača. Ako se takvi proizvodi, poput brašna, duže vrijeme drže u trgovini gdje je vruće, može se dogoditi da znatno izgube na težini.” Isto vrijedi i za meso. “Imali smo slučaj da se potrošač žalio da je pileće meso presvijetlo, a kontrola je pokazala da prilikom vaganja nije uzeo u obzir gubitak mase mesa zbog mulja koji je ostao u ambalaži ili pakiranju.”
Zavod za mjeriteljstvo provodi kontrolu tako da pregleda seriju od, primjerice, 450 proizvoda, nasumično odabere i pregleda 30. “Ako je jedan proizvod u konkretnom slučaju lakši od neto mase, prihvatljiva je cijela serija.” Međutim, ako se u seriji otkriju tri ili više takvih proizvoda, ured zabranjuje prodaju. Ovu vrstu kontrole ured može provoditi samo ako je dostupan dovoljno velik broj proizvoda, jer „stvarni sadržaj pretpakiranih proizvoda varira, neki mogu biti veći, neki mogu biti manji. To ovisi o prirodi proizvoda, kvaliteti uređaja za punjenje i, na kraju, ali ne manje važno, o točnosti vage.”
Ured upozorava da kućno vaganje kuhinjskom vagom ne znači ništa. „Vage koje se koriste u gospodarstvu i trgovinama moraju ispunjavati posebne uvjete. To znači da prije upotrebe moramo saznati jesu li uopće kompatibilni i pokazuju li doista točno. Te se vage moraju redovito ovjeravati svake dvije godine.” No, upravo kuhinjskom vagom potrošači najčešće provjeravaju jesu li kupili mačku u vreći.
“Svake godine dobijemo nekoliko pojedinačnih pritužbi na nedovoljne količine. Ovdje također vrijedi napomenuti da mjerenje koje potrošač obavlja kod kuće kuhinjskom vagom nije usporedivo s mjerenjem koje proizvođač mora izvršiti na atestiranoj vagi koja udovoljava propisanim mjeriteljskim zahtjevima.” Ured je objasnio da su također rješavali neke legitimne pritužbe. “Primjerice, proizvođač je detektirao probleme s uređajem za punjenje i nije reagirao na odgovarajući način, a proizvodi s manjom količinom završili su na policama. Još je jedan proizvođač greškom promijenio etiketu.” Naime, na proizvod s manjom količinom zalijepio je etiketu na kojoj je bila ispisana veća neto količina.