Ireverzibilna kontracepcija
Mateja

Ireverzibilna kontracepcija: Zašto je sterilizacija žena široko rasprostranjena i na udaru kritika

Sterilizacija žena jedna je od najraširenijih metoda kontracepcije u svijetu, a neke zemlje taj postupak čak i subvencioniraju. Stručnjaci, međutim, kažu da žene koje su uključene nemaju uvijek potpunu kontrolu nad onim što im se događa.

Dvadeset i pet eura kako više nikada ne bi zatrudnjele: to je ekvivalentan iznos koji žene u Indiji dobivaju od svoje vlade ako pristanu na sterilizaciju. To se doživljava kao naknada za putne troškove i izgubljenu plaću, ali i kao poticaj. Indijska vlada ima program od 1970-ih kao način smanjenja rasta stanovništva.

I bilo je uspješno. Ženska sterilizacija je najčešće korištena metoda kontracepcije u zemlji, a nacionalna stopa nataliteta značajno je pala. U istraživanju iz 2019., gotovo 30 posto indijskih žena u reproduktivnoj dobi izjavilo je da su bile sterilizirane. Dodatnih 17 posto reklo je da koristi druge metode kontracepcije, 45 posto reklo je da ne koristi kontracepciju ili nema potrebe za njom, a 8 posto reklo je da bi htjeli koristiti kontracepciju, ali nemaju pristup.


Indija nije iznimka. Diljem svijeta više se žena štiti od trudnoće sterilizacijom nego kondomima ili pilulama, što je čini jednom od najčešće korištenih metoda kontracepcije u svijetu – dijelom i zato što je raširena u mnogoljudnim zemljama poput Indije i Kine. Ujedinjeni narodi procjenjuju da je više od 200 milijuna žena bilo podvrgnuto zahvatu samo u 2019. godini.

U zemljama diljem svijeta, uključujući Kinu, Portoriko, Sjedinjene Američke Države i Kanadu, udio steriliziranih žena kreće se između 18 i 31 posto, pokazuje meta-analiza provedena u sklopu projekta Svjetske banke Global Burden of Disease i objavljena   u medicinskom časopisu The Lancet. Jedan od razloga popularnosti sterilizacije je taj što su u mnogim zemljama druge metode kontracepcije ili nedostupne ili preskupe. I zato što muškarci rijetko sami prolaze kroz proces sterilizacije.

Neki su stručnjaci, međutim, kritični prema tom trendu, djelomično zato što žene često nemaju puno izbora po tom pitanju, a postupak se subvencionira u mjestima poput Indije iz političkih razloga. “Za političare, kontracepcija je prvenstveno sredstvo za kontrolu rasta stanovništva”, kaže Mona, istraživačica koja radi na programu održivog razvoja za Observer Research Foundation u Delhiju. Iz osobnih razloga ne želi da joj se objavi prezime.

U Indiji je broj djece po ženi pao s 5,2 na 2,3 od 1971. godine – što je pozitivan razvoj iz perspektive vlade. Mona, međutim, kaže da takve brojke često dovode do neadekvatnog razumijevanja među političarima o tome što sterilizacija znači za žene.

Postupak, tijekom kojeg su jajovodi ili presječeni ili na neki drugi način onesposobljeni, općenito se ne može poništiti. Također je daleko riskantnija od drugih opcija. “Metode kontracepcije ne bi trebale samo djelovati. One također moraju biti sigurne i praktične, a njihova uporaba ne smije štetiti dostojanstvu žene”, kaže istraživačica Mona.

Tvornice za sterilizaciju

Budući da to nije uvijek zajamčeno, tijekom godina bile su česte kritike indijskog programa sterilizacije. Osim naknada koje žene dobivaju, država financira i većinu klinika u kojima se zahvati izvode. Osobito u ruralnim područjima, kaže Mona, takve klinike često imaju oblik centara za masovnu sterilizaciju, a tijekom godina ponavljaju se izvješća o uvjetima gotovo tvorničkim, pri čemu neke žene nisu preživjele operaciju zbog loše medicinske skrbi koju primiti.

Žene u bolnici u Bilaspuru, Indija, u studenom 2014. oporavljaju se za postupke sterilizacijeŽene u bolnici u Bilaspuru, Indija, u studenom 2014. oporavljaju se za postupke sterilizacije

Godine 2016. Vrhovni sud Indije čak je naredio vladi da zatvori takve centre za sterilizaciju, a ta je odluka uslijedila kao odgovor na smrt više od 300 steriliziranih pacijenata u prethodne tri godine. Međutim, prema izvješćima u indijskim medijima, takve klinike nastavljaju s radom.

I danas je sterilizacija žena najučinkovitija metoda kontrole rađanja za indijsku vladu. Povrh toga, kako kaže Mona: “Planiranje obitelji u Indiji ovisi o ženi.” Kaže da su kampanje za metode kontracepcije gotovo uvijek usmjerene na žene, a iako su novčane naknade za vazektomije obično veće nego za ženske sterilizacije, rijetko koji muškarac se podvrgne tom zahvatu.

U studenom 2014. u New Delhiju su se prosvjedovali protiv programa sterilizacije koji subvencionira država nakon što su deseci žena umrli tijekom postupka.U studenom 2014. u New Delhiju su se prosvjedovali protiv programa sterilizacije koji subvencionira država nakon što su deseci žena umrli tijekom postupka.

Za to postoje povijesni razlozi. U razdoblju od 1975. do 1977. godine, kada je u Indiji proglašeno izvanredno stanje, milijuni muškaraca bili su prisilno sterilizirani u iznimno kratkom vremenskom razdoblju. Od tada su vazektomije postale politički tabu u zemlji. “Gotovo da se ne raspravlja o muškoj sterilizaciji”, kaže Mona. “Dijelom je to zbog povijesti, ali postoji i društvena stigma koja smatra da postupak šteti muškosti i muškosti.”

Ali Indija nipošto nije jedino mjesto gdje su vazektomije stigmatizirane, a kontracepcija je gotovo u potpunosti odgovornost žena.

“Popularnost ženske sterilizacije pokazatelj je siromaštva i ograničenog pristupa odgovarajućoj zdravstvenoj skrbi”, kaže Laura Briggs, profesorica međunarodne zdravstvene zaštite i politike reprodukcije na Sveučilištu Massachusetts Amherst. “Sterilizacija je često samo najbolja metoda kontracepcije kada to uvjetuju okolnosti.”

To vrijedi i za Sjedinjene Države, kaže ona. Sve je više ljudi u zemlji pogođeno siromaštvom i lošom medicinskom skrbi. “Ako redoviti pregledi kod liječnika za kontracepciju na recept nisu mogući, tada je vjerojatnost puno veća da ću se odlučiti za metodu koja zahtijeva samo jedan pregled.”

Žene u San Juanu, glavnom gradu PortorikaŽene u San Juanu, glavnom gradu Portorika

Koliko društveni i povijesni čimbenici mogu biti utjecajni, vidljivo je iu Portoriku, zemlji koja već godinama ima najveću stopu sterilizacije na svijetu. “Žene u Portoriku toliko su upoznate s postupkom da ga jednostavno nazivaju ‘La Operaciòn'”, kaže Iris Lopez, profesorica sociologije na City Collegeu u New Yorku koja se specijalizirala za portorikansku dijasporu i zlostavljanje sterilizacije.

Glavni čimbenik visoke stope sterilizacije je kolonizacija otoka od strane SAD-a. Do 1970-ih trećina žena u Portoriku bila je sterilizirana u sklopu programa koji su financirale Sjedinjene Države. Iz perspektive Washingtona, razvojni problemi latinoameričkog otoka izravna su posljedica visokog nataliteta. Mnoge žene koje su bile podvrgnute zahvatu nisu dobile dovoljno informacija i mislile su da je popravljiv. Druge su bile prisiljene podvrgnuti se sterilizaciji.

Ali nisu samo posljedice programa sterilizacije ono što se osjeća i danas. Američke farmaceutske tvrtke 1950-ih također su testirale visoke doze progesterona u Puerto Ricu, hormona u kontracepcijskim pilulama. “Mnoge su se žene razboljele i imale nuspojave”, kaže Lopez, što je dovelo do situacije u kojoj se na pilule i druge moderne metode kontracepcije dugo gledalo sa skepsom.

Tek od sredine 2000-ih učestalost sterilizacije u Portoriku počela je padati. No visoki troškovi, birokracija i nedostatak infrastrukture i dalje ograničavaju pristup drugim kontraceptivima. Za Iris Lopez, međutim, važno je još jedno pitanje: “U kolonijalnom kontekstu u kojem se sterilizacija dugo promovirala kao jedina metoda, možemo li doista govoriti o slobodnoj odluci?”

Borba protiv prisilne sterilizacije

“Kada je riječ o ženskoj sterilizaciji, pristanak je često siva zona”, kaže Mona, istraživačica Observer Research Foundationa sa sjedištem u Delhiju. U Indiji, kaže ona, zahvatu se uglavnom podvrgavaju siromašne žene iz nižih kasta ili žene s mentalnim poteškoćama. “Žene ne dobivaju informacije koje su im potrebne da donesu informiranu odluku”, kaže ona.

I u drugim zemljama često su socijalno ugrožene žene te koje su najviše pogođene. Zahvat se često radi nakon carskog reza, u vrijeme kada su žene često iscrpljene i teško mogu prigovoriti. Ponekad liječnici presjeku jajovode jednostavno zato što je već napravljen rez.

Dok u SAD-u prisilne sterilizacije može narediti sud, u Kanadi su pripadnici prvih naroda ti koji prijavljuju sterilizaciju protiv svoje volje, iako ta praksa krši kanadski zakon. Jedna je žena rekla istražnom odboru kanadskog parlamenta: “Uopće nisam bila svjesna što mi je učinjeno sve dok nisam otišla u kliniku za neplodnost da saznam zašto ne mogu zatrudnjeti. Tada mi je rečeno da je dio mog maternica je uklonjena.”

Ipak, ovakvi primjeri prisilne i prisilne sterilizacije ne objašnjavaju dominaciju te prakse. Iris Lopez, sa svoje strane, smatra da je rasprava o mogućim razlozima raširenog oslanjanja na sterilizaciju žena beskorisno polarizirana. Žene su, kaže ona, ili prikazane kao potpuno slobodne da rade što žele ili kao žrtve situacije u kojoj se nalaze. Za Lopez, istina je negdje između: “Žene pokušavaju donijeti najbolju odluku za sebe u represivnim uvjetima.”

Laura Briggs ima slično mišljenje: sve dok zemlje ograničavaju pristup određenim oblicima kontracepcije i dok su ljudi prepušteni sami rješavati troškove liječenja i brigu o djeci, doista slobodan izbor u pitanjima kontracepcije neće biti moguć.

 

Napomena: neki od podataka korištenih za ovu priču su iz meta-analize koju je proveo Global Burden of Disease Project