Mateja
Nova saznanja o aterosklerozi: To će spriječiti upalu u krvnim žilama
Plakovi u arterijama mogu izazvati srčani i moždani udar. Medicinski istraživač Matthias Nahrendorf objašnjava kako spriječiti ovu puzajuću opasnost.
Kada je riječ o zdravom starenju, neki stručnjaci smatraju da su krvne žile najvažniji dio fizičke infrastrukture. Slažete li se?
Nahrendorf: Za nekoga tko živi jako dugo i ima dobar kardiovaskularni sustav, mozak također može biti presudan. Ali čak i starenje mozga ovisi o krvnim žilama i dobroj cirkulaciji krvi. Smetnje u radu vena, s druge strane, nedvojbeno mogu ubrzati starenje. U tom pogledu, čovjek je zapravo star onoliko koliko su mu krvne žile stare.
Vi se bavite upalnim procesima u krvnim žilama. Zašto su ovi zapravo loši?
Nahrendorf: Upala je dobra kada se radi o uklanjanju bakterija. Ali ne u mnogim drugim slučajevima. Na primjer, imunološke stanice često pokušavaju osloboditi nakupljanje kolesterola sa stijenki arterija. Ali ne uspijevaju. Umjesto toga, imunološke stanice zapinju u stjenkama vena i stvaraju se upale niskog praga i naslage – to su plakovi ateroskleroze. Kod ljudi se u tim plakovima nalazi veliki broj određenih imunoloških stanica, leukocita. One mogu biti pretjerano aktivne i destabilizirati stijenke krvnih žila. To može uzrokovati razgradnju plaka i blokirati protok krvi. Tada dolazi do moždanog ili srčanog udara.
Što pomaže protiv toga?
Nahrendorf: Što se tiče upale, još nemamo dobru polaznu točku za bolesti srca. Nažalost, malo je toga što možemo učiniti terapijski. Zato smo pogledali mijenja li fizička aktivnost broj imunoloških stanica koje migriraju kroz tijelo. I to je doista tako.
Zašto tjelesna aktivnost smanjuje broj leukocita?
Očigledno, to dovodi do niže razine hormona leptina koji se proizvodi u tijelu, a koji ne samo da regulira glad, već također utječe na stvaranje novih leukocita u koštanoj srži. Kretanje eventualno sprječava njihovu prekomjernu proizvodnju i na taj način modulira imunološki odgovor. Zanimljivo je da ljudi koji su fizički neaktivni i imaju kardiovaskularne bolesti imaju visoku razinu leptina i leukocita.
Koliko vježbanja morate raditi da biste smanjili upalu u venama?
Nahrendorf: Nismo se bavili točnom dozom. U podacima koje smo pregledali, trend je bio: što više, to bolje. Vjerojatno postoji gornja granica. Ali većina nas tamo neće stići. Ako trčite maraton svaki drugi tjedan, to je vjerojatno previše. Trenutna preporuka je da bi odrasle osobe u dobi od 18 do 64 godine trebale vježbati najmanje 150 minuta tjedno.
Istraživači prije vas primijetili su upravo suprotno: da vježbanje, primjerice kod miševa, dovodi do veće upale u tijelu. Kako se to može objasniti?
Nahrendorf: Nalazio sam ove rezultate iznenađujućim, a kada sam bolje pogledao studije, shvatio sam da je stres mogao biti zbunjujući faktor. Ovi su istraživači natjerali miševe da trče na kotačima dajući im elektrošokove. Ali stres pojačava upalne procese. U našoj smo studiji instalirali kotače za trčanje u kaveze miševa i pustili ih da ih sami koriste. Mogli su skočiti na njega kad god su htjeli. Nitko je nije tjerao. Ispostavilo se da miševi jako vole trčati svojom voljom. Oko dvanaest kilometara po noći! I to tjednima.
Znači li to da tjelesna aktivnost mora biti zabavna kako bi se smanjio broj imunoloških stanica na zdraviju razinu?
Nahrendorf: Dobro pitanje! Mislim da je ključna stvar da ako mrzite vježbanje, ne vježbate redovito. To je vjerojatno više razina na kojoj se to događa. Pronađite oblik tjelovježbe u kojem ćete uživati i koji će vam prijeći u naviku.
Koliko je potrebno da se vidi učinak?
Nahrendorf: Pregledali smo miševe prvi put nakon tri tjedna. Već smo mogli vidjeti razliku u leukocitima.
U kojoj dobi se naše krvne žile počinju mijenjati?
Nahrendorf: Uskoro! Naslage već možete pronaći u venama dvadesetogodišnjaka. Dobro je početi razmišljati o zdravlju srca rano u životu i razviti navike koje bi vam mogle produžiti život za 10 do 15 godina.
Što ako su vene već oštećene? Može li se to poboljšati sportom?
Nahrendorf: Mislim da da. U jednom eksperimentu dali smo kotače za trčanje miševima koji boluju od ateroskleroze. Plakovi su joj se povukli.
Dakle, nije važno kada počnete više vježbati – od toga uvijek imate koristi?
Nahrendorf: Nikada ne možete reći da je prekasno. Sport također može suzbiti neke čimbenike rizika. Postoje stvari oko kojih malo možemo učiniti, poput obiteljske povijesti bolesti srca ili stresa na poslu. Uostalom, ne možete tek tako dati otkaz. Ali možete se baviti sportom.
Ako sport smanjuje imunološke stanice, niste li podložniji infekcijama?
Nahrendorf: Izložili smo miševe jednoj vrsti trovanja krvi. Miševi s kotačićima u kavezu čak su ga se posebno dobro branili! Imali su još dovoljno leukocita za potpuni imunološki odgovor.
Što se događa kada prestanete vježbati?
Nahrendorf: S miševima smo otkrili da je zaštitni učinak trajao još nekoliko tjedana. Ali onda je polako smršavio. Učinak ne traje tako dugo.
Je li vas vaš posao potaknuo da se i sami fizički aktivirate?
Nahrendorf: Prije bi bilo obrnuto. Oduvijek sam se bavio sportom, što je možda potaknulo moj interes da saznam što on radi tijelu. Trudim se kretati svaki dan i najčešće uspijem dobiti barem pola sata vježbe. Moj novi omiljeni sport je kajak na moru. Boston je na Atlantiku i ako bude lijepo vrijeme, uzet ću kajak i početi veslati.