ocijeni-lisicarke.webp
Mislav

Prirodni antibiotik: Lisičarke su zdrave i imaju poseban učinak na organizam

Uz vrganje, lisičarke su najpopularnija vrsta gljiva kod nas. Osim što su kulinarska poslastica, one su i izvor vitamina A, B i D.

Jesenski dani su kao stvoreni za branje gljiva. Posebno intenzivno rastu nakon kišne sezone. Branje gljiva među Slovencima prilično je popularna aktivnost, no potreban je popriličan oprez. Jestive i nejestive ili čak otrovne gljive često su vrlo slične, stoga je dobro poznavanje karakteristika koje razlikuju jednu vrstu od druge. Stoga je preporučljivo pomoći si nekom od stručnih knjiga iz ove oblasti, a još je bolje potražiti pomoć osobe koja dobro poznaje gljive.

Lisičarke su među našim najpopularnijim gljivama, jer ih Slovenci najčešće beru, uz vrganje i marelice. Lisičarke su naziv za rod koji uključuje nekoliko različitih vrsta. Kod nas je uglavnom zastupljena vrsta lisičarke ( Cantharellus cibarius ). Lisice mogu biti bilo koje nijanse od bjelkaste do intenzivno žute. Sakupljaju se od početka lipnja do listopada, a uspijevaju iu crnogoričnim i bjelogoričnim šumama. Vole kiselo tlo. Nikada ih se ne smije skupljati u zagađenom okolišu jer iz njega apsorbiraju otrovne tvari.

Nikada nemojte sakupljati lisičarke u zagađenom okolišu jer iz njega apsorbiraju otrovne tvari.  FOTO: Susie Hedberg/shutterstock
Nikada nemojte sakupljati lisičarke u zagađenom okolišu jer iz njega apsorbiraju otrovne tvari. 

Brinu se za normalan metabolizam, zdravu kožu, kosu i nokte

Šešir je širok od dva do 12 centimetara. Isprva je mala i polukružna. Kasnije se izboči, a rub se preklopi i zatim raširi. Kod starijih gljiva možete vidjeti udubljenu sredinu. Površina šešira je glatka. Oklada i šešir su iste boje. Bet je cilindričnog oblika. Lisičarke spadaju među visokokvalitetne gljive izvrsnog okusa koje su vrlo česte u prirodi. Prvi koji je imenovao i opisao lisicu bio je švedski mikrobiolog Elias Magnus Fries . To je učinio 1821.

Lisičarke su 90 posto vode. Uz to sadrže ugljikohidrate, bjelančevine i vrlo malo masti. Sadrže puno vitamina A. On je odgovoran za normalan metabolizam, zdravu kožu, kosu i nokte te dobar vid. Osim toga, unosom dovoljne količine ovog vitamina smanjuje se rizik od raka jajnika i dojke kod žena. Lisičarke sadrže i vitamin B te neke minerale poput bakra, cinka, kalija, kalcija i željeza.

Lisičarke u juhi FOTO: Aleš Černivec/Delo
Lisičarke u juhi 

Učinkoviti su u uklanjanju parazita iz tijela

Istraživanja potvrđuju njihovu učinkovitost u uklanjanju mnogih vrsta parazita iz tijela. Naime, sadrže hitinmanoze koje paraziti ne podnose. To su tvari koje blokiraju njihov živčani sustav, uzrokujući njihovu smrt i izlučivanje iz probavnog trakta. Lisičarke također dobro štite od gljivičnih i bakterijskih infekcija. Također se koriste u liječenju bolesti jetre. U tradicionalnoj kineskoj medicini poznati su kao prirodni antibiotik. Zbog niske kalorijske vrijednosti preporučuje se jesti ih ako želite izgubiti koji kilogram. 

Lisičarke se preporuča jesti svježe jer konzerviranjem i zamrzavanjem gube aromu i postaju žilave. Ako se čuvaju u hladnjaku, bolje ih je zamotati u salvetu ili staviti u papirnatu nego u plastičnu vrećicu. Ovu vrstu gljiva karakterizira prirodna gorčina. Ako nam ne odgovara, možemo ga se riješiti tako da ga prokuhamo u posoljenoj kipućoj vodi u koju smo dodali žličicu soka od limuna. Lisičarke se najčešće pripremaju na sljedeće načine: s jajima se prave juha ili se pripremaju u umaku, a iznimno su ukusne i u rižotu.