Mislav
Limone sul Garda: Talijansko selo s “eliksirom” za zdrav život bez pretilosti
To je mjesto terasastih nasada limuna, toplih planinskih povjetaraca i iznad svega snažnog gena za razbijanje masnoće koji ima 60 sretnika, a znanstvenici godinama istražuju.
Limone sul Garda, slikovito ribarsko mjesto na obali Gardskog jezera u sjevernoj talijanskoj regiji Lombardiji, neobična je destinacija s nešto manje od tisuću stanovnika. To je najsjevernije mjesto na svijetu gdje još uvijek raste limun, a s obzirom na položaj u podnožju Alpa ima izuzetno blagu klimu. Možda upravo zbog te mješavine faktora selo tvrdi da ima tajanstveni “eliksir” za zdrav i dug život.
Mnogi mještani očito imaju izvrsne probavne sposobnosti, pa mogu jesti mnogo toga poput peciva s kremom i masnih narezaka bez brige o povećanom struku ili srčanim problemima. Ovi stanovnici imaju takozvani Limone gen koji sadrži poseban protein koji uništava lipide i održava krv u dobrom stanju.
Odlični ljudi
Stanovnici sela Limone sul Garda pod znanstvenom su kontrolom već 40 godina, a seljaci sa spomenutim genom testirani su nekoliko puta. Od tisuću stanovnika oko polovica je rođena i odrasla u selu Limone sul Garda, a od 500 njih 60 ima ovaj gen. “Gen je u mojoj obitelji”, kaže trgovac Gianni Segala , koji se šali da su seljani “vreće krvi” za znanstvenike. “Nosimo ga moja braća i ja, moja majka koja ima 96 godina i još je jako bistra i sva moja djeca. Od 1980-ih dajemo krv za stalne pretrage, skoro sva krv nam je uzeta, dodaje u šali.
Taj je gen prvi put otkriven u krvi strojovođe iz Limonea, Segalova pretka, koji je doživio prometnu nesreću u Milanu (otuda i naziv protein A-1 Milano) i odvezen u bolnicu. Liječnici koji su ga liječili bili su iznenađeni njegovim nalazima krvi i pokrenuli su opsežnu anketu u selu.
Sjeća se kad su mu prvi put liječnici dali svaka dva sata jednu žlicu slatkog vrhnja kako bi mu pratili krvnu sliku. “Vadili su mi krv nakon svake žlice vrhnja koju sam pojela. Krema je bila tako slatka i masna da mi je bilo muka, ali iako sam je pojela dosta, krv mi je odmah uništila masnoće, a da ih nije apsorbirala. Do večeri sam se skoro onesvijestio od gubitka krvi”, kaže. Iako se ljudi poput Segale možda nikada neće morati brinuti o začepljenim arterijama i krvnim ugrušcima, on također kaže da se ne osjeća kao Superman.
dr. Cesare Sirtori, profesorica kliničke farmakologije na Sveučilištu u Milanu, predvodi tim koji je prvi identificirao protein koji su mještani nazvali “eliksir” ili A-1 Milano. Kaže kako stanovnici sela Limone sul Garda imaju izrazito niske razine HDL kolesterola (između 7 i 15, a inače bi trebao biti između 40 i 60), što je, čini se, rezultat genetske mutacije proteinskog nosača. “Niske razine HDL kolesterola – koje se smatraju dobrim kolesterolom – loše su za vas jer mogu dovesti do kardiovaskularnih bolesti kao što je moždani udar. Za ove ljude, međutim, ima suprotan, pozitivan učinak”, kaže. “Dok 99 posto genetskih mutacija proteina izaziva bolest i patologiju, ova je mutacija drugačija i pokazalo se da nema kardiovaskularnih bolesti kod nositelja.” dr. Sirtori sada proučava Limone gen kako bi utvrdio
Godine 2000. on i njegov tim sintetizirali su protein Limone u laboratoriju i ubrizgali ga u zečeve. Kod životinja je značajno smanjen broj krvnih ugrušaka u arterijama. Otkrio je da je Limone dominantan gen koji se nalazi u DNK petogodišnjaka, tinejdžera i starijih osoba.
“Mogu jesti što hoću”
Taj je gen prvi put otkriven u krvi strojovođe iz Limonea, Segalova pretka, koji je doživio prometnu nesreću u Milanu (otuda i naziv protein A-1 Milano) i odvezen u bolnicu. Liječnici koji su ga liječili bili su iznenađeni njegovim nalazima krvi i pokrenuli su opsežnu anketu u selu. “Kad su mi prvi put testirali krv, još sam bio dijete, a liječnici redovito prate kako se ponašaju naši geni”, kaže Giannijev sin Giuliano Segala . “Činjenica da imam gen daje mi neku vrstu zdravstvenog jamstva – siguran sam da nikada neću imati začepljene arterije ili umrijeti od srčanog udara kad ostarim.”
Iako se povremeno osjeća kao pokusni kunić, Giuliano, koji je vitak i fit, priznaje da rado uživa u masnim suhomesnatim proizvodima poput mortadele, salame, pa čak i masti – baš poput svoje bake koja ne kuha samo za sebe nego za sve ukućane. . Segalas je od nje naslijedio ovaj gen. “Nikad nemam problema sa želucem i jedem što god poželim. Volim kotole (pečene i pržene teleće kotlete), pohano, salame, a volim i popiti. Spavam kao beba”, kaže. Iako je nositelj ovog superiornog gena, to ne znači da uvijek prejeda. Redovito vježba, s ocem osvaja vrhove brežuljaka i uživa u prekrasnom pogledu na obližnje jezero Garda.
U međuvremenu, Dr. Sirtori se još uvijek nada da će analizirati što se događa kada dvoje nositelja gena začnu dijete. Do sada ga je prenosio ili otac ili majka nositelja. dr. Sirtori kaže da su ova genska mutacija i s njom povezane zdravstvene dobrobiti jedinstvene za selo Limone sul Garda i da se ne mogu pronaći čak ni u obližnjim selima. Ali nije ga briga zašto je to tako.
Drugi međutim. Antonio Girardi , lokalni hotelijer koji je sastavio genealogiju Limoneovog genetskog prijenosa do 18. stoljeća, smatra da okoliš, klima i prirodni proizvodi igraju ključnu ulogu. „Možda je razlog topla klima tijekom cijele godine – kod nas nikad nema snijega ni leda, pa limun stoljećima raste na ovom sjevernom području“, razmišlja i nagađa dalje: „Možda je i to rezultat izuzetnog ekstra djevičanskog vina. maslinovo ulje na koje smo svi navikli i svježa jezerska riba koju jedemo.” Girardi u svom imeniku ima brojeve svih 60 nositelja gena.
Još od renesanse, bogate obitelji su se okupljale na obalama sela Limone sul Garda kako bi tamo provele odmor, udišući slatki alpski zrak pomiješan s mirisima citrusa i uživajući u povoljnoj klimi. U prošlosti su seljani bili ribari ili drvosječe koji su koristili magarce za prijevoz trupaca za prodaju brodovima u luci. Danas su svi zaposleni u sektoru turizma koji donosi veliki novac. Obitelji šetaju slikovitom lukom, a turisti posjećuju ribarski muzej. Ugodne plaže ljeti privlače ljubitelje sunčanja i jedrenja na dasci, dok planinari istražuju nazubljene visoke litice koje se uzdižu iznad jezera.
“Ove planine djeluju kao prirodni štit koji nas štiti od hladnih vjetrova i sprječava sunce, održavajući konstantno ugodne temperature”, kaže Girardi. Moramo zahvaliti ovoj vrlo ugodnoj, izuzetnoj mikroklimi, koja je našem narodu podarila ovakav prirodni eliksir, uvjeren je.