Mislav
Ljutnja u Iranu prožima sve dijelove društva – Želimo biti normalna država
Iranske vlasti su na prosvjede nakon smrti Mahse Aminija odgovorile represijom i ograničenjima komunikacije. Kako su četiri iranska sugovornika ispričala za MMC, bijes u zemlji je raširen od sjevera do juga, a razlozi nadilaze diskriminatorski položaj žena.
Prosvjedi u Iranu, koji su započeli u sjeverozapadnom gradu Sakez nakon smrti 22-godišnjakinje koja je umrla 16. rujna nakon što ju je pritvorila moralna policija u Teheranu zbog navodnog nošenja neprikladnog obveznog pokrivala za glavu (hidžaba), nastavljaju se i proširili su se cijelom zemljom u posljednjih nekoliko više od dva tjedna. Postoje izvješća o desecima mrtvih, stotinama, vjerojatno tisućama uhićenja i napadima na policiju i državne urede. Teško je procijeniti situaciju jer su vlasti strogo ograničile komunikaciju unutar i izvan Irana, ali ovo su najveći prosvjedi u zemlji od 2019. zbog cijena goriva, kada je 1500 ljudi ubijeno u gušenju nemira, navodi Reuters.
Smrt Mahse Aminija iz Iranskog Kurdistana ponovno je otvorila uvijek aktualno pitanje obveznog nošenja marame, simbola potlačenosti žena u Iranu od revolucije 1979. godine koja je na vlast dovela islamiste koji su zatim nasilno potisnuli preostale društvene skupine koja se također borila protiv režima kralja Reze Pahlavija, naklonjenog interesima zapadnih sila. Osobito su žene pod stalnim nadzorom i žrtve diskriminacije u Iranu posljednje 43 godine, a ovaj se val prosvjeda navodno razlikuje od prethodnih upravo zbog fokusa na ovu problematiku i činjenice da žene imaju vodeću ulogu u to. Ali ima dosta razloga za bijes.
“Mnogo je razloga zašto Iranci prosvjeduju, bez obzira jeste li muškarac ili žena. Nitko nije zadovoljan svojim životima i položajem naše zemlje u regiji i svijetu”, napisala je Mansureh iz Teherana u e-poruci za MMC (zbog sigurnosnih razloga objavljujemo samo ime sugovornika, nap. a.) . Ljudima je dosta korupcije, inflacije koja je premašila 40 posto, cijene hrane ponegdje su se čak udvostručile u odnosu na prošlu godinu, nezaposlenost je oko 10 posto, ljudi traže slobodu govora, Mansureh naglašava isprepletenost vjere i politike koja smeta mnogo toliko muškaraca nego žena.
Ograničavanje komunikacije i blokiranje pristupa webu i društvenim mrežama ne samo da ometa prosvjednike, već šteti i tisućama poduzeća. Kao što je rekao Azam, mnogi su ljudi također zarađivali za život putem platformi poput Instagrama u ovim teškim ekonomskim uvjetima.
S 38-godišnjim Azamom smo bili u kontaktu putem aplikacije WhatsApp, ali samo u obliku SMS poruka, jer je bilo nemoguće primiti poziv iz Irana ili obaviti poziv tamo. Prema filmskom montažeru iz Teherana, vlasti kontroliraju i ograničavaju ovu i druge slične aplikacije za razmjenu poruka ili telefoniranje, kao što su Viber, Telegram, Signal, Skype. Azam je napisao da su ljudi “iscrpljeni izolacijom i sankcijama” . Iran, glavni regionalni suparnik Zapada i njegovih saveznika na tom području, desetljećima je žrtva okrutnih sankcija, posebice SAD-a i EU-a, koje paraju gospodarstvo ove zemlje od 84 milijuna stanovnika. Prema Azamu, “režim s islamskom ideologijom uzrokovao je sve probleme – financijske, kulturne, obrazovne i osobne”. Ona sebe ne smatra muslimankom, nije religiozna, kao što nisu ni mnogi mladi, rekla je dodavši da im vlasti u Islamskoj Republici nameću svoju vjeru.
Obavezno nošenje hidžaba uveo je vrhovni vođa ajatolah Homeini nedugo nakon preuzimanja vlasti 1979. godine, unatoč ranijim obećanjima da to nije planirano. “Znate zašto su opsjednuti hidžabom? Hidžab je simbol Islamske Republike Iran i iznimno je važan za vladu. Kad bismo rekli da se možete oblačiti kako god želite, izgubili biste svoj karakter”, Azam objasnio. Isto je u nedavnom razgovoru za MMC rekao i iranski predavač i istraživač Azadeh Akbari . “Ženska su tijela stalno pod nadzorom zbog ideologije Islamske Republike. Položaj žena, ženskih tijela, središnji su za nju” , rekla je. “Pitanje žena središnje je pitanje kako one razumiju svijet, središnje je svjetonazora i ideologije Islamske Republike.”Ako je obavezni hidžab simbol Islamske Republike i diskriminacije žena, ne čudi što je simbol ovogodišnjih prosvjeda njegovo spaljivanje.
“Ispod pepela još tinja vatra”
Ograničavanje komunikacije i blokiranje pristupa webu i društvenim mrežama ne samo da ometa prosvjednike, već šteti i tisućama poduzeća. Kao što je rekao Azam, mnogi su ljudi također zarađivali za život putem platformi poput Instagrama u ovim teškim ekonomskim uvjetima. Vlasti ograničavaju pristup internetu posebno u poslijepodnevnim i večernjim satima, kada se ljudi nakon posla počinju okupljati na ulicama.
Prosvjedi se nastavljaju, a državna represija se također pojačava. Ponegdje se ljudi više ne usude izaći na ulice zbog policijskog nasilja. “Jako se bojim policije”, napisao je 42-godišnji Modžgan o odgovoru vlasti na prosvjede . Strah od uhićenja je velik, jer policiju nije briga za zdravlje ljudi, napisala je Mansureh. Azam je rekao da posljednjih dana u glavnom gradu ulice i trgove kontrolira ne samo policija, već i dobrovoljačka paravojna Basij milicija, ali i obični konzervativni, uglavnom siromašniji ljudi, koje vlasti angažiraju da guše prosvjede.
Dona ( 39 ) također se boji policije i uhićenja. Kako je rekla, ne može podnijeti “fizičku i psihičku torturu”. Ona sama ne ide na prosvjede, priznala je, dodavši da to ne znači da je zadovoljna trenutnom situacijom u zemlji. “Svi smo ljuti na ovaj režim. Ignorirali su nas 40 godina” , rekla je.
Zbog pojačanog nadzora, čini se da je situacija u Teheranu sada mirnija, ali situacija je i dalje napeta . Još uvijek gori vatra ispod pepela“, opisao je atmosferu Azam. Priznala je da se boji uhićenja jer zna što se događa u zatvorima. Navodno tjeraju ljude na razna priznanja vezana uz njihov društveni, pa i seksualni život. Sudjeluje u prosvjedima, ali nije u prvom planu. Kaže da su prosvjednici većinom mladi, od 17 do 25 godina. Zavidim im na hrabrosti, rekla je. Ljudi njezinih godina i stariji ljudi su oprezniji.
Al Jazeera javlja da su se u subotu prosvjedi održali na velikim sveučilištima u glavnom gradu i drugdje. Azam je pojasnio da su čelnici sveučilišta koje je osnovala Vlada odlučili da se predavanja održavaju samo virtualno kako bi ušutkali studente i studentice te u znak protesta bojkotiraju predavanja.
U međuvremenu, Zahedan, glavni grad jugoistočne pokrajine Sistan i Baluchistan, koja graniči s Afganistanom i Pakistanom, izvijestio je o smrtonosnoj pucnjavi u petak. Glavni incident izbio je oko podneva u blizini policijske stanice pored džamije nakon molitve. Vlasti su priopćile da odgovaraju na “teroristički” napad naoružane separatističke skupine Jaish al-Adl, koja je navodno napala tri lokalne policijske postaje. U pucnjavi koja je uslijedila ubijeno je najmanje 19 ljudi, a još 20 ranjeno , rekao je guverner pokrajine Hosein Modares Kiabani . Među ubijenima je i šef obavještajne službe Korpusa čuvara islamske revolucije u pokrajini, Ali Musavi, nekoliko pripadnika lokalne policije i paravojne milicije Basij. Nije jasno je li incident na bilo koji način povezan s prosvjedima koji su se rasplamsali diljem zemlje, a tog su dana održani i u ovom gradu.
Nema nade za dijalog
Mansureh je rekao da vlasti odgovaraju na prosvjede na način na koji su uvijek radile, uhićujući i ubijajući prosvjednike kako bi prestrašili ljude i obeshrabrili ih da sudjeluju. Sada to ponavljaju, pa ni ona sama nema nade u promjenu. Modžgan je također uvjerena da nije moguć dijalog s vlastima, koje opisuje kao “diktatorske” . Azam je rekao da su prije mnogo godina ljudi željeli dijalog s vlastima, što je ove reformatore učinilo popularnima, ali to više ne ide. “Ljudi žele uništiti cijeli režim” , ustvrdila je. Mansureh kaže isto.
“Dijalog s ovim režimom? Oni godinama ne slušaju glas naroda “, napisala je Dona, ističući da vlasti ne toleriraju kritike, zbog čega su mnogi novinari uhićeni. Zatvoren je i novinar Nilufar Hamed , koji je prvi izvijestio o smrti Mahse Aminija. Kaže se da je ukupno uhićeno najmanje 20 novinara. Strani mediji prenose da se tijekom prosvjeda čuju povici “smrt diktatoru”, pri čemu ljudi misle na vrhovnog vođu ajatolaha Alija Khameneija . Azam je spomenuo glasine u zemlji da je 83-godišnji Khamenei vrlo lošeg zdravlja ili čak mrtav. Prema njezinim riječima, mrze ga sve generacije ljudi, ali samo rijetki ga poštuju.
Prosvjedi nemaju vođe. Sugovornici kažu da se ljudi okupljaju spontano, bez podrške političkih snaga. Zahtjeve prosvjednika podržali su i neki istaknuti Iranci i Iranke, uključujući bivšeg nogometaša Alija Karimija , koji navodno živi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Možgan pak upozorava da su prosvjedi u Iranu dosad bili neuspješni upravo zbog nedostatka vodstva.
Raširen bijes
Kako naglašavaju sugovornici, nezadovoljstvo u zemlji prisutno je u svim demografskim skupinama. “Ovo je prvi put da su ustali ljudi od sjevera do juga, od zapada do istoka. Mnogi konzervativni i religiozni ljudi su tužni zbog onoga što se dogodilo Mahsi. Ovaj put su ljuti i bogati i siromašni, i obrazovani i neobrazovani, stari i mladi. Svi su ljuti. Sve je to uzrokovano nepravdama u posljednje 43 godine”, napisao je Azam. Mansureh je naglasio da veliki dio stanovništva čine mladi. Mnogi mladi ljudi su nezaposleni, ali su visokoobrazovani, pa su svi u sličnoj teškoj situaciji.
Zahtjevi prosvjednica usmjereni su na prava žena, ali su i širi. Ljudi traže normalizaciju odnosa sa svijetom, žele se “povezati sa svijetom”, kaže Mansureh, žele pristojan život, žele da Iran postane, kako je rekao Azam, “normalna zemlja”. “Osobno vjerujem da se nećemo vraćati unatrag dva tjedna, sigurna sam u to. Svi smo se promijenili. Mahsina smrt je probudila ljude” , napisala je.